Pulska filmska tvornica

Ovoga petka, 17. svibnja s početkom u 21 sati u Pulskoj filmskoj tvornici u sklopu manifestacije Mjeseca našeg filma besplatna je projekcija legendarnog hrvatskog filma H-8… koji nakon više od pola stoljeća svojom montažom, glumom, napetošću te filmskim izlaganjem oduševljava svjetsku publiku i kritiku.

Redatelj i snimatelj  Nikola Tanhofer  filmu također oslikava jugoslavenski mikrosvijet tog vremena te panoramu složenog društva kroz slojevito prikazivanje čak dvadeset likova!

Prije projekcije brojne aspekte ovog filma publici će preko videopoziva približiti filmolog, znanstvenik i predavač na Katedri za filmologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Nikica Gilić.

__

Nikola Tanhofer: H-8…

Igrani film,1958., Hrvatska, 105 minuta

Vozač nepoznatog automobila, od čijeg je registarskog broja zabilježen samo početni dio H-8, skrivio je sudar autobusa i kamiona te pobjegao. Više je putnika poginulo, dok su mnogi zadobili teške povrede. Priča filma vraća se unatrag te individualno upoznajemo putnike autobusa, ne znajući koji će od njih poginuti, a koji preživjeti udes.

Scenarij: Zvonimir Berković, Tomislav Butorac (prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera)

Kamera: Slavko Zalar

Montaža: Radojka Ivančević

Scenografija: Zdravko Gmajner

Uloge: Ðurđa Ivezić, Boris Buzančić, Antun Vrdoljak, Vanja Drach, Marijan Lovrić, Mira Nikolić, Antun Nalis, Mia Oremović, Stane Sever, Pero Kvrgić, Marija Kohn, Fabijan Šovagović, Ljubica Jović, Ivan Šubić, Siniša Knaflec, Rudolf Kukić, Drago Mitrović, Andro Lušičić, Stjepan Jurčević, Krunoslava Frlić, Pavle Bogdanović, Milan Orlović, Martin Matošević, Rudolf Sremec

—

Nikica Gilić rođen u Splitu 1973. Redoviti profesor, predstojnik Katedre za filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost i anglistiku 1997; od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Doktorirao je 2005. temom »Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja«.

Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i na Akademiji dramske umjetnosti. Sudjelovao je na više međunarodnih simpozija. Održao je gostujuća predavanja na sveučilištima u Berlinu, Regensburgu, Konstanzu, Grazu, Zadru i Brnu.

Autor je i urednik više knjiga, primjerice Filmski leksikon (2003, suurednik Bruno Kragić) i Uvod u povijest hrvatskog igranog filma (2010; drugo izdanje 2011).

Bio je predsjednik Upravnog vijeća Zagreb filma, umjetnički savjetnik za dokumentarni film pri HAVC-u te član žirija više filmskih festivala i revija (npr. Pula, ZagrebDox, Dani hrvatskog filma u Zagrebu, Balkanima u Beogradu, Mediteran film festival u Širokom Brijegu…). Bio je i član Nadzornog odbora, a potom i Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te Radničkog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predsjednik je Nadzornog odbora Hrvatskog društva filmskih kritičara, a bio je i član Vijeća te stručne udruge. Godine 2015. postao je pridruženi istraživač na Doktorskoj školi za Istočnu i Jugoistočnu Europu Sveučilišta u Regensburgu i Sveučilišta Ludwig-Maximilans u Münchenu (Njemačka), a godine 2023. je na Sveučilištu u Beču održao kolegij Modernizam u hrvatskom filmu u sklopu diplomskog studija južne slavistike.

__

Nikola Tanhofer rođen je 1926 u Sesvetama. Već kao sedamnaestogodišnjak bavi se filmom kao član kino-amaterskoga kluba Romanija.

Studirao je na Filozofskom fakultetu. Po završetku Drugoga svjetskog rata radio je kao laborant, tonski tehničar, snimatelj-reporter, a 1949. počinje se intenzivno baviti zahtjevnim poslom snimatelja igranih i kratkometražnih filmova. Kao kamerman debitira u filmu Branka Marjanovića Zastava (1949), u kojem je odmah dostigao svjetske standarde. Prvi put u bivšoj jugoslavenskoj fotografiji koristi se stražnjom projekcijom. Nakon nekoliko uspješnih snimateljskih radova – Plavi devet (1950), Ciguli Miguli (1952), Sinji galeb (1953), Opsada (1956) – kao redatelj debitira filmom Nije bilo uzalud (1957). Godine 1958. snima najuspjelije ostvarenje H-8. Iste godine snimio je film Klempo, jedan od prvih hrvatskih filmova u boji. Do 1970. godine, kada snima svoj zadnji film Bablje ljeto, realizirao je još pet filmova.

Godine 1969. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu utemeljio je Odsjek filmskog i televizijskog snimanja, gdje je bio i predavač. Objavio je knjigu Filmska fotografija (1981) i studiju O boji (1997). Primio je brojna priznanja, među kojima je i Vjesnikova nagrada Krešo Golik za životno djelo u filmskoj umjetnosti.

__

Program se odvija unutar nacionalne inicijative Mjesec našeg filma – H70 koju tijekom svibnja provodi Hrvatski audiovizualni centar u suradnji s Kino mrežom i 70 kina diljem Hrvatske.

__

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

Ovoga petka, 10. svibnja s početkom u 20 u Pulskoj filmskoj tvornici besplatna je projekcija filma Prve 54 godine: Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju u kojemu izraelski redatelj Avi Mograbi u formi vojno-strateškog izvještaja o kršenju ljudskih prava donosi predavanje o tome kako okupirati drugu zemlju te brojna svjedočanstva bivših izraelskih vojnika.

Gosti večeri je dugogodišnji mirovni aktivist Goran Božičević koji će poslije projekcije s publikom analizirati film i izraelsko-palestinski sukob te razgovarati o politikama rata i mira te načinima izgradnje i njegovanja mira kao civilizacijske vrijednosti suvremenog društva.

__

U filmu redatelj daje uvid u princip rada kolonijalističke okupacije, logiku u pozadini njezinih praksi te različite načine mišljenja koji se trebaju primijeniti u raznim situacijama kako bi se održala.

Okupacija iz naše perspektive izgleda poput stvorenja s bezbroj glava. Svaka glava je dobra osoba, koja je služila u izraelskoj vojsci i bila stacionirana na okupiranim područjima, gdje je obavljala zadatke koji su joj zadani, vjerujući kako sudjeluje u ispunjavanju izraelskog koncepta sigurnosti. Gotovo svaki izraelski Židov služio je vojsku i odigrao ulogu, izravnu ili neizravnu, u svakodnevnom održavanju izraelske okupacije Zapadne obale i Pojasa Gaze.

Mnogi su naraštaji radnika obavljali prljave poslove, učili tajne zanata i prenosili ih drugima, s oca na sina, kako bi i idući naraštaj znao podmazivati kotačiće vojne kontrole. Šačica njih pojavljuje se u ovom filmu i analizira službu prema svakodnevnim aktivnostima.

Ovo su svjedočanstva, a ne mišljenja. Svjedoci u ovom filmu ne opisuju svoje misli ili stavove o onom što su učinili. Jednostavno navode što su činili i govore o radnjama u kojima su morali sudjelovati kako bi okupacija postojala te kako bi se nastavila u budućnosti. Nijedna od ovih aktivnosti nije nužna za opstanak okupacije, no sve zajedno tvore njezinu bit.

__

Goran Božičević (Zadar, 1962.) je mirovni aktivist koji se pridružio Antiratnoj kampanji u Hrvatskoj 1993. godine. Suosnivač je Volonterskog projekta Pakrac 1993. godine i Centra za mirovne studije u Zagrebu 1997. gdje predaje na Mirovnim studijima teme Izgradnje mira. Pokretač MIRamiDA – Prvih treninga izgradnje mira u post-YU zemljama (od 1995). Radi u svim zemljama JI Europe i Ukrajini gdje mu je 2020 prevedena knjiga „Gradnja dijaloga – Izabrani primjeri rada na pomirenju u Hrvatskoj“  UNDP 2016. Na njemačkoj Akademiji za transformaciju sukoba od 2019 predaje teme Konstruktivne intervencije u sukob.

Autor je dvije knjige o odabranim naporima na izgradnji mira u Hrvatskoj, te piše o izgradnji mira za portal h-alter.org od 2014. godine. Polja interesovanja obuhvataju medijaciju, dijalog, izgradnju mira, podijeljene zajednice, suočavanje s prošlošću i pomirenje.

Blizak je suradnik UK Quakers od 1996. godine i njihov regionalni predstavnik za post-jugoslovenske zemlje u periodu 2002. – 2009. godine. Prethodno je bio član Mennonite

Živi u dvojezičnom gradu Buje-Buie.

__

Avi Mograbi (1954., Tel Aviv) renomirani je izraelski dokumentarist koji više od 30 godina kroz svoje filmove i javno djelovanje otvoreno kritizira izraelsko društvo. U svom se radu često bavi temom izraelsko-palestinskog konflikta te istražuje paradokse izraelskog društva. Snimio je više od 20 filmova koji su nagrađivani na festivalima u Cannesu, Berlinu, Veneciji, Rimu, New Yorku, FID Marseilleu, Vision du Reelu i San Franciscu, a svoje videoinstalacije izlagao je u galeriji Art & Essai u francuskom Rennesu. Aktivno je uključen u organizaciju Breaking the Silence, koja se bavi sakupljanjem i arhiviranjem ispovijesti izraelskih vojnika stacioniranih na okupiranim područjima. Od 1999. predaje dokumentarni i eksperimentalni film na Sveučilištu Tel Aviv i Akademiji umjetnosti i dizajna Bezalel u Jeruzalemu.

__

Prve 54 godine: Skraćeni priručnik za vojnu okupaciju ,

Francuska/Finska/Izrael/Njemačka, 2021, 110 minuta

Redatelj i scenaristi: Avi Mograbi

Producenti: Serge Lalou, Camille Laemle, Annie Dekel-Ohayon

Montažer: Avi Mograbi

Produkcija: Les Films d’Ici, 24Images, ARTE France, Citizen Jane Productions, ma.ja.de Filmproduktions-GmbH, Avi Mograbi (IL)

__

Program je realiziran u suradnji s udrugom Restart.

__

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Istarska Županija, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

U organizaciji CKPIS-a gostujuće javno predavanje o jugoslavenskom amaterskom filmskom stvaralaštvu, pod naslovom Doing and Undoing Yugoslav Socialism with Amateur Film. Creative and Pragmatic Practices and Representations of Everyday Life in Yugoslav Ciné Club Productions of the 1960s and 1970s, održat će Hanna Stein, doktorandica na Sveučilištu u Grazu.

Predavanje će se održati u srijedu, 8. svibnja 2024., u 18.30 sati u Dvorani Slavka Zlatića, u prizemlju Filozofskog fakulteta u Puli, Matetića Ronjgova 1.

Organizirano amatersko filmsko stvaralaštvo bilo je vrlo proširen fenomen u Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata. Kao i druga područja amaterizma, bilo je institucionalizirano kao sredstvo jugoslavenske kulturne politike, tehničke kulture, samoupravljanja i međunarodne prepoznatljivosti. U takvom institucijskom okviru kinoamaterizam je oblikovan kao politički korisna djelatnost. Istodobno je filmsko stvaralaštvo postalo sredstvo političke, kulturne i društvene participacije i izražavanja, a stvaratelji su filmski amaterizam prikazivali korisnim radi vlastitih ciljeva i interesa. Predavanje će obraditi rastući raskorak između različitoga poimanja korisnog filmskog stvaralaštva prikazujući tematske trope iz 1960-ih i 1970-ih koji predstavljaju brze društveno-političke mijene i dvoznačnosti jugoslavenskog socijalizma i moderniteta.

Hanna Stein je doktorandica zaposlena na Odjelu za povijest i antropologiju jugoistočne Europe pri Sveučilištu u Grazu. Njezini istraživački interesi uključuju povijest svakodnevice u socijalizmu, kulturnu i rodnu povijest, amatersko stvaralaštvo iz perspektive medijskih studija i vizualne kulture s fokusom na socijalističku Jugoslaviju i jugoistočnu Europu. Njezina doktorska disertacija temelji se na istraživanju organiziranih amaterskih filmskih praksi i produkcije u Jugoslaviji tijekom dugih šezdesetih.

Izvor:

https://www.unipu.hr/ckpis/dogadanja

Ovoga petka, 3. svibnja s početkom u 21 u Pulskoj filmskoj tvornici u sklopu Filmskog kluba mladih besplatna je projekcija pet kontroverznih animiranih filmova. Riječ je o sjevernokorejskim, jugoslavenskim, američkim i sovjetskim političko-propagandnim radovima namijenjenih prije svega djeci.

Gosti večeri su Stipe Burazer i Karlo Jovanović, članovi udruge studenata povijesti ISHA Zadar koji će prije projekcije putem videopoziva održati kratko uvodno predavanje Dječja propaganda na filmu.

Istoimeno predavanje održali su i na netom završenim XVII. Danima povijesti u Zadru gdje se okupila međunarodna grupa studenata oko teme Povijest a filmskoj traci.

Program

Vjeverica i jež: Lekcija za vjevericu

animirani film, Sjeverna Koreja, 1977., 20 minuta

Vjeverice, ježevi i patke stanovnici su idiličnog Cvjetnog brda kojeg stalno žele napasti i uništiti vanjski neprijatelji. Ostali likovi su prijateljski, ali nepouzdani medvjed (Sovjetska Rusija), dok su antagonisti lasice (Japan), miševi (Južna Koreja) i vukovi (Sjedinjene Američke Države). Serija učvršćuje sjevernokorejsku filozofiju juche – pouzdanje u sebe.

Režija: Kim Jun-Ok 

Milijunaš

animirani film, SSSR, 1963., 11 minuta

Pas naslijedi bogatstvo i postane utjecajan kapitalistički snob u ljudskom svijetu.

Režija: Vitold Bordzilovskiy i Jurij Prytkov

The Ducktators

animirani film, SAD, 1942., 8 minuta

Par pataka na farmi željno iščekuje da se njihovo pače izleže iz jajeta jedinstvene crne boje. Na njihovo iznenađenje, pojavljuje se bijelo pače s brkovima poput četkice za zube. Ubrzo  počne drži agresivne govore drugim patkama i guskama, a njegov jedini saveznik bio je veliki gusak s napuljskim naglaskom.

Tokio Jokio

animirani film, SAD, 1943., 8 minuta

Film se pretvara da je filmski žurnal iz japanske kinematografije koju su snimile američke trupe tijekom Drugog svjetskog rata . Svaki segment sadrži zasebnu priču koja navodno hvali japanski život i ratne napore. U stvarnosti, svaki segment sadrži često rasistički satirični sadržaj koji Japance i njihove saveznike iz Osovine prikazuje kao nesposobne, jadne, samodestruktivne promašaje…

Veliki miting

animirani film, Jugoslavija, 1951., 29 minuta

Satirički prikazujući odnos SSSR-a prema Jugoslaviji, film govori o reporteru kojeg urednik staljinističkog lista u Bukureštu šalje u Albaniju na veliki antijugoslavenski miting. Vremenske prilike skrenu reporterov avion iznad Jugoslavije. Umjesto očekivane propasti zemlje koja je napustila politiku Sovjetskog saveza, reporter svjedoči o napretku zemlje. Po povratku u Bukurešt, reporterov izvještaj o viđenom toliko razbjesni njegova urednika da ga pošalje u zatvor.

Prvi domaći umjetnički crtani film kojim je počela kontinuirana profesionalna proizvodnja u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.

Režija: Walter Neugebauer

__

Karlo Jovanović rođen je 19. prosinca 2003. godine u Mostaru. U rodnom gradu završava osnovno i srednje obrazovanje s odličnim uspjehom u Osnovnoj školi Ivana Gundulića i Gimnaziji Mostar. Za vrijeme školovanja u Gimnaziji Mostar, svojevremeno biva predsjednikom Vijeća učenika Gimnazije Mostar, te jednim od inicijatora pokretanja učeničkog podcasta, Podcasta Gymnasium. Po završenoj srednjoj školi odlazi u Zadar, gdje 2023. na Sveučilištu u Zadru upisuje Povijest & Ruski jezik i književnost.

Stipe Burazer rođen je 10. siječnja 2003. godine u Šibeniku. U rodnom gradu završava osnovnu školu u Osnovnoj školi Vidici, te srednju školu Gimnaziju Antuna Vrančića. Od najranijih dana pokazuje interes za povijest, stoga sudjeluje u svim natjecanjima iz povijesti na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini, a od toga dva puta ostvaruje visoki uspjeh na državnoj razini  natjecanja. Nakon završetka srednje škole odlazi u Zadar, gdje 2021. godine na Sveučilištu u Zadru upisuje dvopredmetni studij Povijest i Arheologija.

—

Program je realiziran u suradnji s Međunarodnom udrugom studenata povijesti ISHA – Zadar

—

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.