Autor u gostima: Mario Papić

Ovog četvrtka, 12. srpnja, s početkom u 21 sati u Klubu Pulske filmske tvornice pogledat ćemo 7 kratkih filmova Marija Papića u sklopu ciklusa Autor u gostima. Mario je redatelj koji je proizašao iz legendarnog kino kluba FAGEP-a iz Samobora, poznatog po eksperimentalnim filmovima i Damiru Čučiću.  Filmove će putem videoveze predstaviti sam autor, a razgovor će moderirati Marko Zdravković-Kunac. Ulaz je slobodan.

 

Mario Papić za sebe kaže da je dijete kino kluba FAGEP-Samobor. U sklopi kluba stiče osnovnu filmsku naobrazbu te kao autor potpisuje oko 20-tak dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, koji su prikazivani i nagrađivani na domaćim i međunarodnim festivalima. Iz prvotne ideje, da bi se filmom čovještvo još moglo i probuditi, razvila se tzv. profesija te je trenutno zaposlen kao redatelj. Marx je napravio razliku između neistine koja proizvodi sebe samu i istine života koja se ne da proizvesti.

 

Raspored projekcija:

 

  1. Kada bih živio hiljadu godina, 2’, dokumentarni film

Što je vrijeme? Tko je čovjek? Vječito vraćanje jednakog.

 

  1. Prije kiše, 8’,

Kamera “samozatajno” bilježi svakodnevicu mještana u selu Gornji Rujani  u Bosni i Hercegovini.

 

  1. Zagreb, Hrvatska. 6’, 2007.

Fiksirana kamera na prozoru u Draškovićevoj ulici bilježi život na tramvajskoj stanici tijekom jednog dana.

 

  1. The sound of music, 6’, 2009.

Portret ulice u Chiang Mai ( Tajland) koja se svake nedjelje pretvara u tzv. trgovinu na otvorenom.

 

  1. 8 x 8, 10’, 2013.

Jedno poslijepodne u Sarajevu. Svakoga dana ljudi širom grada igraju ulični šah. Kao i profesionalci, i ulični šahisti imaju svoje navijače koji ih bodre i obasipaju korisnim prijedlozima.

 

  1. Staklene oči, 16’, 2015.

Filmski portret Zagreba nastao snimanjem refleksija na objektima koji čine dio zagrebačkog krajolika. Oslikavajući grad njegovom refleksijom u samome sebi, redatelj pokušava oslikati samu dušu grada.

 

  1. Odnos, 6’, 2009.

Inspiracija i ishodište ovog filma bila je plesna predstava “10 godina” koreografa/plesača Rosane Hribar i Gregora Lušteka. Filmom se kroz četiri sekvence, montažerskim postupcima, iz odnosa dvoje plesača razvija jedan novi međuodnos baziran na ritmu i pokretu kroz koje se tematizira odnos dvoje ljudi u vezi. Film je pokušaj da se filmskim postupcima učini ono što plesači na sceni rade svojim tijelima (pokretima)- film koji pleše.

 

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.

 

Joseph L. Mankiewicz: Njuškalo

Britanski triler Njuškalo (Sleuth) redatelja Josepha L. Mankiewicza o dva muškarca koji pod utjecajem svojih ega pokušavaju nadmudriti jedan drugog bit će prikazan u Klubu Pulske filmske tvornice (Stiglicheva 12) ovoga četvrtka, 05. srpnja, u 21 sati. Ulaz je slobodan!

 

 

Njuškalo je priča o bogatom piscu detektivskih priča (Laurence Olivier) i nezaposlenom glumcu u usponu (Michael Caine) koji ima aferu sa piščevom ženom. Pisac živi u ogromnoj kući koja je prepuna hi-tech gadgeta i koja vrlo lako može postati smrtonosna zamka za eventualne provalnike te poziva glumca da ostane nekoliko dana na imanju. Tada se njih dvojica upuštaju u neobičan razgovor koji se polako razvija u bizarnu i bolesnu psihološku igru u kojoj jedan drugome postavljaju zamke i uzvraćaju udarce. Uskoro ova igra mačke i miša prerasta u bitku za goli život, dok obojica igrača lukavo otkrivaju sve svoje smrtonosne karte…

 

 

Joseph L. Mankiewicz: Njuškalo

UK, 1972., 138’,

Producent: Morton Gottlieb

Scenario: Anthony Shaffer

Uloge: Laurence Olivier, Michael Caine

Muzika: John Addison

Kamera: Oswald Morris

Montaža: Richard Marden

 

I Laurence Olivier i Michael Caine za svoje su uloge bili nominirani za Oskara za najboljeg glavnog glumca. Ovo je posljednji film Josepha L. Mankiewicza i pored legendarnog Sve o Evi čuva se u arhivi Američke filmske akademije. Kenneth Branagh snimio je i remake 2007. u kojemu pisca glumi Michael Caine, a Jude Low glumca.

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.

 

Antun Vrdoljak: Glembajevi

Povodom baletne izvedbe drame Miroslava Krleže o dekadentnoj aristokraciji „Gospoda Glembajevi“ na pulskom otoku Katarina, ovog četvrtka, 28. lipnja, u 21 sat na programu Kluba Pulske filmske tvornice je film „Glembajevi“ koju je 1988. režirao Antun Vrdoljak. Ulaz je besplatan!

 

Jedanaest godina nakon majčina samoubojstva slikar Leone Glembay vraća se iz inozemstva u obiteljsku kuću u Zagrebu, gdje ga salijeću uspomene iz prošlosti, ponajviše na voljenu majku, na sestru koja je također počinila samoubojstvo, na barunicu Castelli – drugu ženu njegova oca, uglednog bankara Ignjata Glembaya. Jedina osoba koju Leone doista poštuje među članovima svoje porodice jest Beatrice, udovica njegova brata Ivana, sad časna sestra imenom Angelika. Suočen sa svenazočnim licemjerjem i znajući kriminalni način na koji su se Glembayi obogatili, Leone dolazi u sukob s ocem i barunicom.

 

Jedna od najpoznatijih hrvatskih ekranizacija književnog djela hvaljena je zbog rada s glumcima, promišljena vizualnog dizajna i privlačne fotografije, dojmljive glazbe te evokacije krležijanske dekadencije kapitalističke obitelji. Režija razmjerno vješto razrađuje psihološku napregnutost predloška ritmičnim izmjenama kadrova te izborom planova, a komorna tema i donekle ekspresionistički pristup emocijama omogućavaju funkcionalnu uporabu tipične teatralne glumačke tehnike koja inače često opterećuje hratski film. Vrlo gledani te hvaljeni od kritike, Glembajevi su u medijima predstavljeni kao prvorazredan kulturni događaj te su nakratko približili Krležino stvaralaštvo mlađim naraštajima.

 

Antun Vrdoljak: Glembajevi, 1988., 120′, Hrvatska

Scenarij: Antun Vrdoljak prema drami Miroslava Krleže

Glavne uloge: Mustafa Nadarević, Ena Begović, Tonko Lonza, Bernarda Oman, Žarko Potočnjak

Glazba: Arsen Dedić

Snimatelj: Vjekoslav Vrdoljak

Montaža: Damir German

 

Glumica Ena Begović je za ulogu barunice Castelli nagrađena Zlatnom arenom za epizodnu žensku ulogu. Glumica je nagradu odbila, jer je smatrala da se radi o glavnoj ulozi. Film je, također, podijelio kritiku i zbog znatna pomlađivanja lika barunice Castelli, ali ga je publika iznimno dobro prihvatila.

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.

István Szabó: Mephisto

Ovog četvrtka, 21. lipnja, u 21 sat nastavlja se program Kluba Pulske filmske tvornice sa filmom „Mephisto“ koju je 1981. režirao István Szabó. Riječ je o realističnom prikazu ljudskog karaktera sa svim svojim manama, a u filmu pratimo glumca koji nema svijest i surađuje i poistovjećuje se s Nacističkom strankom te na taj način dobiva bolji posao i društvenu poziciju. Ulaz je slobodan!

 

 

Njemačka, uoči dolaska nacista na vlast. Daroviti glumac Hendrik Hofgen živi životom tipičnim za svoje kolege: glumi, provodi se i održava strastvenu vezu s plesačicom Juliette, inače mulatkinjom. Hendrikove ambicije sežu dalje od maloga teatra. Sklon lijevim političkim idejama, nakon dolaska nacista na vlast Hendrik mijenja svoja uvjerenja i, pristajući na kompromise, stječe simpatije među vodećim nacistima, te dolazi ubrzo do velikih prilika u karijeri. Dok njegovu Juliette deportiraju, Hendrik se strelovito uspinje i ostvaruje svoj najveći san – ulogu Mefista u Goetheovu “Faustu”.

 

 

Jedan od najcjenjenijih europskih filmova snimljenih 1980-ih  utemeljen je na romanu Klausa Manna te nadahnutim životnom pričom supruga piščeve sestre, glumca G. Gründgensa. Szabóv je film briljantna studija raspada karaktera jednog umjetnika u totalitarnom društvu. Izvrsno napisan i režiran, prožet inteligentnim sučeljavanjem filma i teatra, film plijeni i sjajnim glumačkim ostvarenjima, među kojima se, naravno, ističe ono Klausa Marije Brandauera, kojem je uloga u “Mefistu” vjerojatno životna.

 

Novo svjetlo na ionako bogati kontekst “Mefista” bacilo je prije nekoliko godina otkriće kako je veliki mađarski redatelj István Szabó u mladosti bio doušnik komunističke tajne policije, prisiljen vlastima denuncirati kolege, što je priči filma, o pojedincu koji zbog karijere robuje totalitarnom režimu, dalo autobiografsko obilježje.

 

István Szabó: Mephisto, 1981., 144′, Mađarska

Producent: Manfred Durniok

Scenarist: Péter Dobai, Klaus Mann (knjiga),István Szabó

Glavne uloge: Klaus Maria Brandauer, Krystyna Janda, Ildikó Bánsági

Muzuka: Zdenko Tamassy

Kamera: Lajos Koltai

Montaža: Zsuzsa Csokany

 

Mephisto je nagrađen 1981. Oscarom za najbolji strani film. To je za sada jedini mađarski film koji je dobio Oscara u ovoj kategoriji. Na Filmskom festivalu u Cannesuu 1981., film je nagrađen sa dvije nagrade: za najbolji scenario i FIPRESCI nagradom.

Pages:1234567...82»