Čovjek bez prošlosti u Klubu PFT-a

Ovog četvrtka, 1. prosinca s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice projekcija je minimalističke komedije Čovjek bez prošlosti u kojoj redatelj Aki Kaurismäki na sebi svojstven ironičan, anti autoritaran i socijalno angažiran način prikazuje čovjeka bez sjećanja koji ponovno otkriva zaboravljene vrijednosti života.

 

Prije projekcije kultni film poznatog finskog redatelj prezentirati će voditelj Kluba i filmski pedagog Marko Zdravković-Kunac, a poslije projekcije film će skupa s publikom komentirati i analizirati.

 

 

Nakon što ga opljačkaju i brutalno pretuku, sredovječni se muškarac budi u bolnici s ozbiljnim ozljedama glave i potpunim gubitkom pamćenja kao posljedicom. Bez novca luta najsiromašnijim dijelovima Helsinkija i živi na pristaništu u kontejneru koji nema nikakve uvjete za život, no on ipak od toga uspijeva izgraditi dom. Tamo upoznaje plavokosu Irmu, ženu koja radi za Vojsku spasa, organizaciju koja prehranjuje njega i ostale beskućnike, ali cijeli niz novih događaja dovesti će ga do suočavanja s izgubljenim identitetom i prošlošću..

Godine 2002. na festivalu u Cannesu ovjenčana s čak četiri nagrade, među ostalim Velikom nagradom žirija, nagradom za najbolju glumicu Kati Outinen te Nagradom Ekumenskog žirija, iste godine nominirana za Europsku filmsku nagradu u sedam kategorija te na festivalu u San Sebastiánu ovjenčana nagradom Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI, a 2003. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, humorna romantična drama

Čovjek bez prošlosti predstavlja vrhunac zrelosti ne samo dotadašnje, nego i cjelokupne dosadašnje karijere scenarista i redatelja Akija Kaurismäkija. Djelo promišljeno obogaćeno komičnim i melodramskim elementima dijelom funkcionira i kao pomaknuta socijalno i politički intonirana komedija u kojoj je moguće detektirati raznorodne utjecaje, od Renoirova razigranog poetskog realizma preko humornih neorealističkih pasaža Vittoria De Sice, do (prividnog) optimizma Franka Capre. Najemotivnije i najtoplije ostvarenje u Kaurismäkijevu opusu odlikuju i blago pomaknuti humor, staccato dijalozi s mjestimičnim biblijskim referencama, uspjelo spajanje romantike i socijalnog angažmana te spretno i intrigantno variranje teme pojedinčeva traganja za novim osobnim identitetom i životnim mogućnostima

Aki Kaurismäki: Čovjek bez prošlosti/Mies vailla menneisyyttä

igrani, komedija, Finska/Njemačka/Francuska, 2002., 97 min

Scenarij: Aki Kaurismäki

Fotografija: Timo Salminen

Montaža: Timo Linnasalo

Uloge:Markku Peltola (M),Kati Outinen (Irma),Juhani Niemelä (Nieminen),Kaija Pakarinen (Kaisa Nieminen),Sakari Kuosmanen (Anttila).

 

 

Aki Kaurismäki finski je producent, scenarist i redatelj rođen 1957-. Režirao je mnogo raznolikih filmova, od filmova ceste i noira do (post)modernih adaptacija književnih djela. Unatoč tome, uvijek je održavao svoju jedinstvenu mješavinu ironije prožete empatijom i osjećajem za apsurd. Pohađao je filmsku školu u Münchenu, a prije nego što je sa starijim bratom Mikom Kaurismakijem osnovao produkcijsku i distribucijsku tvrtku Villealfa (ime je hommage Goddardovu filmu Alphaville ), radio je kao poštar, perač suđa, filmski kritičar…

Prvi producirani film by Villealfa bio Lažljivac(Valehtelija, 1981.), u režiji Mike i suscenarista, a glumi Aki (u ulozi Ville Alfa). Godine 1983. Aki je snimio svoj prvi igrani film, Zločin i kazna (Rikos ja rangaistus), adaptaciju romana Dostojevskog. Napravio je još nekoliko književnih adaptacija, kao što su Hamlet ide na posao (Hamlet liikemaailmassa, 1987), Bohemian Life (La vie de boheme, 1992) i Juha (1999). Osnivač je Leningrad Cowboysa , (“najgoreg rock’n’roll benda na svijetu”), a o njima je snimio dva svoja najpoznatija filma: Leningrad Cowboys Go to America (1989.) i nastavak Leningrad Cowboys Meet Moses(1994). Snimio je dokumentarni film o njihovom koncertu u Helsinkiju zajedno s plesnim ansamblom Crvene armije Total Balalaika Show (1994.). U svojoj “proletarijatskoj trilogiji”, koju čine Sjene u raju (Varjoja paratiisissa, 1986), Ariel (1988) i Djevojka iz tvornice šibica (Tulitikkutehtaan tyttö, 1990), bavi se problemima radničke klase. Posljednji dio njegove dosadašnje karijere obilježila je “finska trilogija”: Drifting Clouds (Kauas pilvet karkaavat, 1996.),Čovjek bez prošlosti (Mies vailla menneisyyttä, 2002.) i Lights in the Dusk (Laitakaupungin valot, 2006.). U svim njegovim filmovima Kaurismäki je scenarist i producent, a Timo Salminen gotovo uvijek direktor fotografije.

 

 

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

 

Film o kontraverznom socijalnom eksperimentu Splav u Klubu PFT-a

Ovog četvrtka, 24. studenog s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice prikazujemo film Splav u kojem redatelj Marcus Lindeen rekonstruira kontroverzni eksperiment iz 1973. kada je meksički antropolog Santiago Genovés ispitujući povezanost seksa i nasilja izolirao na splavu pet mladića i pet djevojaka. Dok su 101 dan plutali Atlantikom, njihovo ponašanje je u znanstvene svrhe precizno snimano 16mm kamerom te se zbog toga cijeli eksperiment smatra prototipom TV reality showa.

 

 

Gost večeri je performer, putnik i story editor brojnih hrvatskih TV realitya Damir Kantoci, a razgovor s njim o pogledanim filmu, postupcima rekonstrukcije i korištena arhivskog materijala te njegovim iskustvima rada na bihevioralnim eksperimentima snimanim za potrebe zabavnog televizijskog programa vodit će domaćin Kluba Marko Zdravković-Kunac.

 

Poslije razgovora slijedi druženje uz muziku, spotove i kratke filmove po odabiru DJ vitez Horney-a.

U filmu Splav redatelj suočava preživjele članove eksperimenta. Na njima se pod budnim okom znanstvenika, proučavala sociologija nasilja, agresije i seksualne privlačnosti. Iako je projekt u medijima postao poznat kao “splav za seks”, nitko nije mogao predvidjeti razvoj događaja tijekom tromjesečnog putovanja. Film uključuje arhivske materijale i ponovno okupljanje živućih članova ekspedicije 45 godina kasnije, otkrivajući nepoznate dijelove priče o neobičnom eksperimentu.

 

Marcus Lindeen: Splav/ Flotten
Dokumentarni, Danska/Njemačka/SAD/Švedska, 2018., 97 min

Scenarij: Marcus Lindeen
Kamera: Måns Månsson
Montaža: Dominika Daubenbüchel, Alexandra Strauss
Glazba: Hans Appelqvist
Producent: Erik Gandini

Marcus Lindeen je umjetnik, pisac i redatelj. Studirao je na Dramskom institutu u Stockholmu, a debitirao je djelom Regretters, kazališnoj drami i dokumentarnom filmu koji je osvojio brojna priznanja, uključujući i nagradu za najbolji europski dokumentarni film u Berlinu 2010. godine. Njegov drugi film Accidentes Gloriosos premijerno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 2011. godine osvojivši nagradu za najbolji film srednjeg metra. Film Splav posljednje je njegovo ostvarenje koje je osvojilo nagrade na brojnim svjetskim festivalima.

 

 

 

 

 

Damir Kantoci originalni je član legendarne alternativne kazališne skupine Schmrtz teatar, a od 2000. Nove grupe i glazbene skupine Zvonko i gradski ured za kulturu. Dugogodišnji član Autonomne tvornice kulture ATTACK. Osim rada u kazalištu, dugi niz godina radi kao freelance video montažer na raznim dokumentarnim filmovima i glazbenim spotovima. Koautor edukativnog filma o spolnosti i spolno prenosivim bolestima “Jutro poslije”. 2004. godine ulazi u svijet reality showova u funkciji story editora na projektima “Big brother”, “Farma”, “Ljubav na selu”, “Život na vagi”…

 

 

 

 

 

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

Autori u gostima: Boris Bakal i Stanko Juzbašić

Ovog četvrtka, 17. studenog s početkom u 20 sati u Klubu Pulske filmske tvornice  predstavljamo intermedijalnog umjetnika, filmskog i kazališnog redatelja i glumaca te društvenog aktiviste Borisa Bakala. Specijalni gost večeri je i Stanko Juzbašić, kompozitor i koo-dramaturg većine režijskih ostvarenja Borisa Bakala.

 

Sljedba štovatelja banaka, Zagreb, 1996.

 

Pogledat ćemo odabir radova osebujnog kazališnog i filmskog stvaranja Borisa Bakala, a razgovor s autorom o početcima i nastavcima stvaranja, odnosa videa, filma i kazališta kao i o autorskom kolektivnom stvaranju te stvaralačkim porivima vodit će kulturolog i pulski performer Igor Zenzerović.

 

 

 

 

Program

 

Boris Bakal: Stolpnik ili svetac na stupu, 1985.

Autor manifestno objavljuje svoje izmještanje, uz zorno predočavanje njegovih različitih aspekata. U prostornom smislu, autor napušta tradicionalni okvir scene-kutije ili galerije, i javni događaj izravno useljuje u najprivatniji od svih prostora – vlastiti stan.

 

 

Boris Bakal: 22 prizor smrti, 1986.

Problematiziranje muško-ženskih odnosa na fonu mixa značajnih događaja, scena, ikona prošlog stoljeća.

 

 

Boris Bakal i Stanko Juzbašić: Bijeli šum’ kao da,1988.

Nizovi naiz­gled nepovezanih slika – začudne mješavine ritualnog, patetičnog, ironičnog, intimnog i angažiranog – čine prvi dio projekta.  Ulaskom u Hamletmaschine Heinera Müllera – još jednom ikonom 20. stoljeća – slike prvog dijela retroaktivno se slažu u viziju epohe u kojoj tragičnost Hamlet-kompleksa proizlazi iz potpune i ogoljene automatizacije.

 

 

Boris Bakal, Stanko Juzbašić, Darko Fritz, Ivan Marušić i Goran Premec: Katedrala

Katedrala je računalno posredovano interaktivno djelo ostvareno kroz šest izvedbi tijekom veljače 1988. u Galeriji proširenih medija u Zagrebu, te u produkciji i izravnom prijenosu Radija 101, Zagreb. Djelo je, oslanjajući se na tradiciju medijske umjetnosti 20. stoljeća, unijelo novine u formalnom i tehnološkom pogledu, i kao takvo jedno je od prvih interaktivnih računalno generiranih prostora u svijetu.

 

 

Boris Bakal i Stanko Juzbašić: Bossa Nova, 1991.

Projekt visokokultivirane vizualnosti sa središnjom temom povijesti muškog Svijeta. Kritika apolonskog koncepta uz reference na Ep o Gilgamešu

 

 

Orchestra Stolpnik: B.E.N.E. ili Ogledalo razlike, 1996.

Modularni princip igre s pravilima: početak, kraj i osnovna situacija su fiksirani, dok je sve ostalo podložno improvizaciji. Sedam izvođača barata sa nekoliko stotina mogućih elemenata-situacija-tekstova; ‘vodeći’ ubacuje novi element u igru na koji drugi trebaju odgovoriti iz svojeg raspoloživog arsenala, dok nova osoba ne preuzme ulogu ‘vodećeg’.

 

 

Bacači sjenki: $v€ j€ u novcu, 2021.

“Čovjek bez novca je slika smrti” kaže stara latinska poslovica, a na temelju te ideje davne 1994. osnovana je u Zagrebu i poznata sekta Sljedba štovatelja banaka koja je tijekom 90-tih pohodila mnoge hrvatske banke u iskazivanju svoje vjere. Dvije tisuće i nešto godina nakon te poslovice te dva i pol desetljeća po osnivanju spomenute sekte, nismo se puno maknuli od tih osnovnih ideja o novcu. Još uvijek nam je on najmiliji i najstrašniji.

 

 

Boris Bakal je kreativni producent, kazališni i filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, društveni i kulturni aktivist, interdisciplinarni javni povjesničar, kustos i pedagog te voditelj međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki. Tijekom više od četrdeset godina karijere stvara različite projekte koji su predstavili i/ili producirali festivali i manifestacije u više od 20 zemalja diljem svijeta. Od 2001. godine vodi udrugu Bacači Sjenki, međunarodnu umjetničku platformu koja je dobila brojna priznanja i nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2011. godine osniva filmsku školu za djecu i mlade Frooom!, čiji se funkcionalni program filmskog medijskog i informatičkog opismenjavanja provodi u 11 gradova Hrvatske. Dobitnik je nagrade ArtsLink te član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Udruženja Hrvatskih arhitekata (UHA), član ACHS (svjetskog udruženj za kritičko promišljanje baštine), član EEPAP-a (Istočno europske platforme za izvedbene umjetnosti) te CAA (američkog udruženja likovnih kritičara i umjetnika).

 

 

 

 

Stanko Juzbašić po završenom studiju elektrotehnike i portugalskog jezika i književnosti diplomira na Sveučilištu u Zagrebu 1983. Kao stipendist Fulbrightove zaklade izučava algoritamsku kompoziciju na Columbia University Department of Music u New Yorku 1996.–97. Kao samostalni umjetnik skladao je za više od 70 scenskih, koncertnih i muzejsko galerijskih uprizorenja/izvedbi/postava u priznatim prostorima Hrvatske i Europe. Napisao je više programa slobodnog glazbeno edukacijskog softvera, u uporabi na nekoliko sveučilišta u SAD. Surađuje na projektima očuvanja hrvatske glazbene baštine 20. stoljeća. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika

 

 

 

 

 

 

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

 

Zidne novine – radionica čitanja grada i produkcije urbanog hiperteksta

Bacači sjenki i Pulska filmska tvornica pozivaju sve zainteresirane građane te umjetnike i profesionalce iz Pule i okolice na interdisciplinarnu radionicu i produkciju urbanog hiperteksta Zidne novine koja će održati od 15. do 17. studenog u Klubu Pulske filmske tvornice.

 

 

Cilj radionice je istražiti dio pulske materijalne i nematerijalne urbane baštine, povijesne i društvene dinamike, kontraste i kontekste te povezati s gradskim arhitektonskim i graditeljskim naslijeđem, danas i nekad. Na osnovu toga polaznici će napraviti Zidne novine – urbanu instalaciju koja će rezultate našeg istraživanja izložiti ostalim građanima Pule u javnom i dijeljenom prostoru grada.

 

Trodnevna radionica osluškivanja grada i istraživanja njegove višeslojnosti održavat će svaki dan u periodu od 17.30 do 20.30, a voditelji su izvedbeni umjetnik, aktivist i producent Boris Bakal te montažer i filmski pedagog Marko Zdravković-Kunac.

 

Prijave za petnaest polaznika radionice Zidne novine Pula otvorene su do 12 sati ovog utorka 15. studenog 2022. godine, a prijavnica se nalazi na ovoj poveznici: bit.ly/ZidnenovinePula

 

__

 

Ostale informacije možete saznati na otvaranju izložbe Zidne Novine: Neispričani Zagreb 2006-2016 ovog ponedjeljka, 14. studenog u 17 sati u Dnevnom boravku DC Rojc.

 

 

 

Boris Bakal je kreativni producent, kazališni i filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, društveni i kulturni aktivist, interdisciplinarni javni povjesničar, kustos i pedagog te voditelj međunarodne umjetničke platforme Bacači sjenki. Tijekom više od četrdeset godina karijere stvara različite projekte koji su predstavili i/ili producirali festivali i manifestacije u više od 20 zemalja diljem svijeta. Od 2001. godine vodi udrugu Bacači Sjenki, međunarodnu umjetničku platformu koja je dobila brojna priznanja i nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu, a 2011. godine osniva filmsku školu za djecu i mlade Frooom!, čiji se funkcionalni program filmskog medijskog i informatičkog opismenjavanja provodi u 11 gradova Hrvatske.

Dobitnik je nagrade ArtsLink te član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Udruženja Hrvatskih arhitekata (UHA), član ACHS (svjetskog udruženja za kritičko promišljanje baštine), član EEPAP-a (Istočno europske platforme za izvedbene umjetnosti) te CAA (američkog udruženja likovnih kritičara i umjetnika).

 

Marko Zdravković – Kunac tijekom gimnazijskih dana stvara i uči u KIT GRM-u (Kreativno istraživački tim Gradske radionice mladih). Osnivač je ritualnog teatra Menerik, a na MKFM-u završava više radionica dramskog i kreativnog pisanja. Studirao je filozofiju i kulturu religija pri Filozofskom fakultetu družbe Isusove u Zagrebu, ali krajem 90-ih postaje koordinator i voditelj programa Autonomne tvornice kulture (ATTACK), te suosnivač Festivala Alternativnog Kazališnog Izričaja (FAKI) 1998. godine. Nešto kasnije, 1999. godine zajedno s grupom mladih filmaša i aktivista osniva Fade in (Fantastično dobru instituciju). Kao producent i novinar Fade in-a realizirao je preko 150 angažiranih reportaža za HRT te brojne druge projekte.

Tijekom sljedećih godina realizira brojne kazališne i filmske projekte te radi kao profesionalni montažer u raznim studijima i na lokalnim i državnim televizijama. Godine 2004. pokreće Pulsku filmsku tvornicu s ciljem poticanja razvitka filmske kulture, produkcije filmova te sustavne edukacije filmskih autora. Producent je četiri sezone TV emisije o građanskom odgoju i medijskoj pismenosti Medionauti (2016.-2019.) te dvije serije autorskih kratkih dokumentarnih filmova Istarske štorije (2017.-2021.). Unutar PFT-a vodio je više od 20 radionica i producirao preko stotinjak filmova.

 

 

Program Zidne novine se provode Bacači sjenki kroz platformu Clubture uz partnerske organizacije partnerske organizacije Društveni Centar Rojc  (Pula), Pulska filmska tvornica (Pula), Udruga Kultura i edukacija – UKE (Lovinac) i ARLA – Udruga za promicanje urbane kulture (Đakovo).

 

Program Zidne novine financijski podržava Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova, Grad Zagreb i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz njihov program ‘Centri znanja za društveni razvoj’.

 

 

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.

 

 

 

Pages:1234567...121»