Pulska filmska tvornica

Književno-filmske Bijele večeri s Borisom Vincekom vraćaju se u Klub Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 4. prosinca, s početkom u 19 sati, a na meniju će biti projekcija „Golog ručka“ (Naked Lunch) Davida Cronenberga iz 1991. godine. Film je snimljen po istoimenom kultnom romanu američkog „mračnog svećenika“ Beat generacije Williama S. Burroughsa iz 1959., no zbog opscenog jezika u SAD-u je objavljen tek 1961. godine.

„Goli ručak“ nije roman u klasičnom smislu riječi već je u suštini kompilacija slabo povezanih vinjeta (ili po Burroughsu „rutina“) koje je moguće čitati bilo kakvim redoslijedom. U prvoj „rutini“ čitatelji upoznaju pripovjedača, narkomana Williama Leea, koji tijekom priče mijenja imena i putuje od SAD-a preko Meksika i Tangera do fiktivne Interzone. Iako je glavna tema romana ovisništvo Burroughs se u svojoj halucinogenog fantazmagoriji dotaknuo i razotkrivanja mračne strane „Američkog sna“.

Filmska adaptacija Davida Cronenberga (tada poznatog po horror klasicima „Muha“ i „Scanner“) ne prati „radnju“ romana već nudi portret autora dok stvara roman po kojemu će postati poznat. Osim materijala iz „Golog ručka“ Cronenberg je koristio i motive iz drugih Burroughsovih dijela te iz njegove biografije. Radi se dakle o metatekstualnoj adaptaciji u kojoj je izvrsno „hladan“ Peter Weller utjelovio zahvalnu ulogu pripovjedača u raljama halucinacija.

Bijele večeri vodi dugogodišnji novinar u kulturi Boris Vincek. Iz mjeseca u mjesec program dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, a nakon gledanja slijedi diskusija s gledateljima. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranica na ekran bila zanimljivija i potpunija.

OSNOVNE INFORMACIJE:

KNJIGA:

William S. Burroughs „Goli ručak“ (Šareni dućan, 2000., 254 str.)

– dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u četiri (4) primjeraka te na engleskom jeziku u dva (2) primjerka.

FILM:

„Naked Lunch“ (1991.)

Režija: David Cronenberg

Glavne uloge: Peter Weller – William Lee, Judy Davis – Joan Lee/Joan Frost, Ian Holm – Tom Frost, Roy Scheider – Dr. Benway

Pulskog performera, likovnog umjetnika i glazbenika Josipa Pina Ivančića predstavit ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 27. studenog, s početkom u 19 sati.

Na programu će biti tri filma iz 2014. nastala u sklopu rezidencijalnog programa “Spajalica” riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti koja tematiziraju beskućništvo – kratkometražni “Bez-dom-mi/Stereotips” i “PSS ss sss t” te dugometražni “Bez-dom-ni”. “PSS sss sss t” je bio uvršten u natjecateljski program 8. Festivala nijemog filma PSSST!, dok je “Bez-dom-ni” mjesto pronašao među 25 veličanstvenih koji su konkurirali za nagrade 46. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva.

„…iza svake sretne obitelji samo je jedna priča, a iza nesretne ih ima više ili više verzija 😉

Dvije kategorije soc. slučajeva:

– skvoteri, tvz. kreativci (upadaju u prostore i žive i održavaju ih u održivu stanju, i brinu se da ne propadaju)

– klasični beskućnici koji žive u bilo kakvom takvom prostoru u kome si mogu priuštit

najminimalnije uvjete za bivanje ili čak na klupama; koji žive na tzv. ‘grbači’ društva i pomoći ‘nekog’

i iza svakog tog lika/osobe je jedna sudbina“

i.j. PINo

Josip Pino Ivančić poznat je alternativnoj kulturnoj sceni već od početka sedamdesetih kada se počinje baviti konceptualnom umjetnošću i performansom. S prijateljima stvara “mental spirit” glazbu, a pod utjecajem Beuysa takozvane “socijalne skulpture” kojima na angažirani način propituje socijalističke vrijednosne sustave, ponajprije smisao rada i poziciju radnika. Pinova pozicija “izvan centra” i njegovo iskustvo radnika u brodogradilištu Uljanik osigurali su mu “pravo” na dodatno radikaliziranje u prostoru umjetnosti. Tijekom osamdesetih spaja različite medije – glazbu, performans i likovnu umjetnost (alterrock grupa Gustaph y njegovi dobri duhovi), a od devedesetih javnosti je poznat kao jedan od najprovokativnijih hrvatskih performera (“Theater like a Life/Life like a Theater ili Život je feferon…”) kao i alternativni novomedijski eksperimentator.

PROGRAM PROJEKCIJE:

Filmovi progovaraju o onima izvan sistema i prema kojima je sistem indiferentan. Većina u njima ne vidi ljudska bića nego gubitnike koji imaju problema sami sa sobom i sa svojim navikama. Autor je krenuo od stereotipa (suosjećajnost/socijalna neosjetljivost) želeći ga potvrditi, pojasniti, ali i razbiti.

BEZ-DOM-MI/STEREOTIPS, igrani, 2014, 3’

Autor: Josip Pino Ivančić

Snimatelj: Rino Efendić

Tehnička pomoć: Pulska filmska tvornica

PSS SS SSS T, nijemi igrani, 2014, 3’

Autor: Josip Pino Ivančić

Snimatelj: Rino Efendić

Tehnička pomoć: Pulska filmska tvornica

BEZ-DOM-NI, dokumentarni, 2014, 57’

Autor: Josip Pino Ivančić

Suradnik: Krešo Kovačiček

Tehnička pomoć: Pulska filmska tvornica

Igrani film “Tek tako” Sanje Milardović favorit je pulske publike koja je na sinoćnjoj projekciji finalista 46. revije hrvatskog filmskog stvaralaštva sudjelovala u klupskom žiriranju. Drugo mjesto pripalo je dvama dokumentarcima – “Povratku posljednjeg” Igora Paulića i “Mreži solidarnosti” Gilda Bavčevića . Treće mjesto dijele dokumentarci “Maslačak” Lovre Čepelaka i “Svaki dan je Božić” Ante Zlatka Stolice, dok su specijalne diplome zaslužili eksperimentalni filmovi “Neptunizam” Luane Lojić i “Beat TV” Dragana Đokića, te igrani film “Drekavac” Ivana Mokrovića.