Pulska filmska tvornica

Osam kratkih igranih, eksperimentalnih, dokumentarnih i animiranih  filmova realiziranih u sklopu 1. Production In-a Pulske filmske tvornice predstavit ćemo ovoga četvrtka, 10. srpnja, s početkom u 21 sat u Klubu Pulske filmske tvornice.

To su “The Wedding” Lare Popović, “Veli Jože” Drage Toromana, “Zovem se Niko” Diega Menendeza, “Ja” Ivane-Nataše Turković, “Bit će bolje” Danila Lole Ilića i Marka Krnjajića, “Galijotova pesan” Medine Resić, “Stolica” Mije i Sergeja Zdravkovića-Kunca te “Life in Colours” Klare Andrić.

1. Production In Pulske filmske tvornice održan je proteklog vikenda u Motovunu za vrijeme trajanja Dana Veloga Jože, a nastali radovi premjerno su prikazani posljednjeg dana festivala. U intenzivnu trodnevnu radionicu izrade filma koju su vodili Danilo Lola Ilić, Marko Krnjajić i Marko Zdravković-Kunac uključilo se sedam polaznika iz Istre, Zagreba i Slovenije. Njezin je cilj bio staviti na kušnju umijeće autora i autorica koji su za realizaciju filmova na raspolaganju imali samo 36 sati.

Financijsku potporu 1. Production In-u Pulske filmske tvornice pružili su Zaklada “Kultura Nova” i Hrvatski audiovizualni centar, te Općina Motovun.

Ulaz je besplatan.

S grotesknim filmom “Veliko žderanje” Marca Ferrerija, kojega ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice pogledati ovoga četvrtka (26. lipnja) s početkom u 21 sat, uronit ćemo u žestoku kritiku konzumerizma i društva blagostanja, koji su prema mišljenju redatelja neminovno osuđeni na autodestrukciju.

Film govori o četiri muškaraca koji, umorni od dosadnog i nezadovoljavajućeg života, odluče počiniti samoubojstvo prežderavanjem. Oni utjelovljuju jednu silu i tri izuma buržujske ideologije: pravdu (Philippe), umjetnost i spektakl (Michel), kuhinju i hranu (Ugo), te galantnu ljubav i avanturu (Marcello). Ferrer se bez ikakva sustezanja obrušava na ideološki sistem prikazan kao životarenje svedeno na elementarne funkcije: jedenje, spavanje, pijenje, seksanje, pišanje i sranje.

Primarne potrebe i instinkti koji se prilikom zadovoljenja filtriraju i normaliziraju postaju “dosadni” i zahtjevaju stalne novitete kako bi stvorili ugodu. Međutim, potraga za teškoćama koja je sama sebi cilj ima za posljedicu napuštanje korisnosti te neminovno završava depresijom i osjećajem beskorisnosti. Jedini spas predstavlja ženski spol, kojega za život veže biološka misija.

Većina kritičara okomila se na “Veliko žderanje”, koje je na festivalu u Cannesu nemilosrdno izviždano (ali i nagrađeno FIPRECI-jem) i koje su cenzuristi nemilosrdno iskasapili. Zamjerane su mu obilne scene seksa, ali i neke scene koje su mnogi okarakterizirali kao vulgarne, primjerice ona u kojoj do izražaja dolazi Michelov meteorizam ili u kojoj eksplodira jedan od kućnih WC-a. Unatoč tome, film je postigao ogroman uspjeh kod publike. Zbog neprijatne i subverzivne snage obrađenih tema, Cahiers du cinema je film uvrstio u neku sortu idealne “trilogije degradacije” zajedno s “Posljednjim tangom u Parizu” (1972) te “Majkom i prostitutkom” (1973).

Ulaz na projekciju je slobodan.

Veliko žderanje (La grande bouffe), groteska, 1973, 132’, Francuska/Italija

Režija i ideja: Marco Ferreri

Scenarij: Marco Ferreri, Rafael Azcona, Francis Blanche (dijalozi)

Fotografija: Mario Vulpiani

Montaža: Claudine Merlin, Gina Pignier

Specijalni efekti: Paul Trielli

Muzika: Philippe Sarde

Scenografija: Roger Jumeau, Michel Suné

Glume i sudjeluju: Marcello Mastroianni (Marcello), Michel Piccoli (Michel), Philippe Noiret (Philippe), Ugo Tognazzi (Ugo), Andréa Ferréol (Andrea)

Zbog tehničkih problema molimo da osobe koje su se do sada prijavile ili imaju namjeru prijaviti se na 1. Production In Pulske filmske tvornice provjere na brojeve telefona 095 558 18 53 ili 098 988 04 70 je li im prijava zaprimljena. Problem, za kojega se nadamo da će uskoro biti riješen, posebno se odnosi na osobe koje imaju elektronsku poštu u yahoo-u.

Legendarni dokumentarac “Vrata raja” kojim se proslavio do tada nepoznati Errol Morris prikazat ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ove srijede, 18. lipnja, s početkom u 21 sat.

Morrisonov ekscentrični portret američkog sna istovremeno pruža dirljiv i smiješan pogled na groblja ljubimaca i način na koji se vlasnici nose s gubitkom životinja.  Sa snimanjem prvog dugometražnog dokumentarca autor je počeo 1978. kada je u novinama San Francisco Chronicle pročitao naslov “450 mrtvih ljubimaca odlazi u Napu”. “Vrata raja” prati priče u pozadini dva kalifornijska groblja, a kao i u ostalim Morrisonovim radovima i ovdje su one ispričane isključivo putem intervjua, odnosno bez posredstva naratora.

Njemački redatelj Werner Herzog kladio se s Morrisom, koji je tada bio filmski student, da će pojesti svoju cipelu ako film s tako neobičnom pričom bude dovršen i javno prikazan.  To se ipak dogodilo, a Herzogov ništa manje neobični objed pretvoren je u kratki film “Werner Herzog Eats His Shoe” (Werner Herzog jede svoju cipelu). Njega ćemo imati za desert.

Ulaz je i dalje besplatan.

VRATA RAJA (Gates of Heaven), dokumentarni, 1980, SAD, 85’

Redatelj: Errol Morris

Protagonisti: Lucille Billingsley, Zella Graham, Cal Harberts, Dan Harberts, Phil Harberts, Scottie Herberts, Mike Koewler, Floyd McClure, Ed Quye, Florence Rasmussen

Fotografija: Ned Burgess

Montaža: Errol Morris

Glazba: Dan Herberts

Producent: Errol Morris

Produkcija: Gates od Heaven Production Company

WERNER HERZOG JEDE SVOJU CIPELU (Werner Herzog Eats His Shoe), dokumentarni, 1980, 21’

Redatelj: Les Blank

Scenarij: Werner Herzog

Protagonisti: Werner Herzog, Tom Luddy, Michael Goodwin, Alice Waters

Producenti: Les Blank, Tom Luddy