Metakino: Japan
Ovaj ponedjeljak i utorak, 7. i 8. veljače u 19 sati u Rock caffeu Pula održati će se Metakino Pulske filmske tvornice – dvodnevni filmski program posvećen japanskoj tradiciji i studentskim pokretima krajem 60′ i početkom 70′.
Metakino je partnersko skvot kino koje pokazuje socijalnu snagu kinoprikazivanja spajajući različite publike u razgovoru o prikazanim filmovima. Filmove će predstaviti i o njima s publikom razgovarati Tanja Vrvilo, japanska filmologinja.
Program Metakino: Japan realiziran je u suradnji s Filmskim mutacijama: festivalom nevidljivog filma, Odsjekom za azijske studije Filozofskog fakulteta u Puli i Rock caffeom Pula.
PROGRAM
Ponedjeljak, 7. veljače 2022., 19 sati
Rock caffe Pula, Scalijerova 8
Koji Wakamatsu: Ekstaza anđela
Tenshi no kokotsu / Ecstasy of the Angels, 1972., 89 min
Anarhistička revolucionarna skupina suočava se s izdajom dok njezini članovi padaju u paranoju i seksualnu dekadenciju. Film od velike povijesne vrijednosti za razumijevanje japanskih društveno-političkih nemira kasnih 60-ih.
Utorak, 8. veljače 2022., 19 sati
Rock caffe Pula, Scalijerova 8
Masaki Kobayashi: Kwaidan – Bezuhi Hoichi
Kwaidan: Miminashi Hoichi no hanashi / Kwaidan: Hoichi the Earless, 1965, 62 min
Bezuhi Hoichi je treći film iz Kobayashijevog filmskog omnibusa Kwaidan prema priči iz zbirke nadahnute narodnim predajama Kwaidan: Pripovijesti i studije o neobičnim stvarima Lafcadija Hearna iz 1904.
Nagisa Oshima: Yuunbogijev dnevnik
Yunbogi no nikki / Diary of Yunbogy, 1965, 24 min
Sastoji se od niza fotografijama koje je Oshima snimio tijekom putovanja u Koreju 1964. te dnevničkih zapisa korejskog dječaka iz iste godine. Film je izrazito politička priča koja osuđuje uplitanje Japana u Koreju. Oshima suočava svoju zemlju s neredom koji je napravio tijekom okupacije i sugerira da najviše pate djeca. A kada djeca pate – pati budućnost.
Yunbogijev dnevnik potaknut je potpisivanjem japansko-korejskog sporazuma 1965., koji je je obuhvaćao samo imovinska potraživanja, ostavljajući mnoge ljudske patnje nerazjašnjene.
Motoharu Jonouchi: Stanica Shinjuku
Shinjuku suteshon / Shinjuku Station, 1974., 14 min
Jonouchi je projicirao slike prošlosti na sebe dok recitira nečujnu dadaističku poeziju stvarajući kakofoniju slika i zvukova, crpeći imaginariji iz osobnog sudjelovanja u vrtlogu političkih i umjetničkih izražavanja tog doba.
Okrug Shinjuku bio je epicentar umjetničke scene u Tokiju i žarište političke groznice gdje su se prosvjedi redovito održavali tijekom 1960-ih. Jonouchijev snimak tog područja prkosi dokumentarnim slikama i pretvara ovaj film u poetske, subjektivne pokušaje razumijevanja i svjedočenja kaosa okruga Shinjuku.
__
Tanja Vrvilo je izvedbena umjetnica, filmologinja i filmska kustosica iz Zagreba. Radi kao koautorica i izvođačica s Damirom Bartolom Indošem u performansima i eksperimentalnim predstavama Kuće ekstremnog muzičkog kazališta. Autorica je i kustosica Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, projekta o politikama filmskog kustostva koji je pokrenula 2007. s posebnim naglaskom na politike estetike japanskog filma i filmskih avangardi. Organizirala je brojne retrospektive i programe japanskog filma u suradnji s japanskim filmolozima, umjetnicima i kulturnim institucijama. Vodila je dodiplomski studij filma i predavala na film.factoryju Béle Tarra na SFA u Sarajevu.
__
Metakino Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.
Miran Cencič priča o razlozima zbog kojih je odlučio, u slučaju smrti, svoje tijelo pokloniti Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a ne biti pokopan na klasičan način. Film je nastao u okviru programa Blank_senior unutar filmske radionice namijenjene osobama starije životne dobi.
Protagonist filma «Višak popušim sam» bivši je novinar u kulturi koji je postao sitni švercer duhana. Nakon gubitka posla je, kao pasionirani pušač, počeo intenzivno tražiti spas za svoju naviku, kojeg je na koncu našao u nabavi duhana iz šverca, a uskoro se počeo baviti i preprodajom. Film iscrtava koncizan portret svojeg protagonista, u kojem isti progovara o svojim mislima o duhanu, o sličnostima između sitnih švercera i radnika u kulturi, i o načinu na koji vidi svoj život.
Splitska plaža Žnjan nastala je zasipanjem obale pijeskom i šljunkom. Nije organizirana kao prava plaža i koristi se kao parking te se smatra gradskom plažom za ljude skromnijih mogućnosti. Film se bavi ljudima na plaži koje jaki teleobjektiv snima u svakodnevnim situacijama, tipičnima za život na žalu. Plivači, more, automobili i brodovi trepere od vreline ljetnog dana kao pokretna slikarija. Njihov spori ritam stvara sliku čistog postojanja.
