Pulska filmska tvornica

11. škola filma „Pulska filmska tvornica 2015“ nastavlja se ovoga petka, 12. veljače, u 18 sati javnim predavanjem mentora kamere Kristijana Burlovića “Kamera i snimanje igranog i dokumentarnog filma”, koje će biti održano u Klubu Pulske filmske tvornice. Burlović će govoriti o tehničkim aspektima kamere, organizaciji seta te razlikama u snimanju dokumentarnih i igranih filmova.

Preko vikenda su na rasporedu praktikumi s polaznicima. Burlović će biti savjetnik za fotografiju filmova u predprodukciji Škole, dok će pulski filmski redatelj, montažer i pedagog Danilo-Lola Ilić biti zadužen za njihovo snimanje.

U sklopu škole nastalo je 15 scenarija, odnosno po pet na Radionici eksperimentalnog filma Damira Čučića, Radionici igranog filma Andreja Korovljeva i Radionici dokumentarnog filma Ines Pletikos.

Marko Zdravković-Kunac, voditelj Škole filma

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice nastavljaju s programom ovoga četvrtka, 04. veljače, u 19 sati s projekcijom „Babettine gozbe“ (Babettes gæstebud, 1987.) redatelja Gabriela Axela, filma snimljenog po istoimenoj noveli Karen Blixen (pravim imenom Isak Dinesen) iz 1950. godine.

„Babettina gozba“ je smještena u izoliranom norveškom gradiću Berlevågu, u obiteljskoj kući pokojnog pastora, osnivača stroge crkvene sekte koja propovijeda odricanje od zemaljskih zadovoljstava. U kući žive njegove kćeri, Martine i Philippa, i njihova francuska služavka Babette koja osvaja srca svojih poslodavki jednostavnim i ukusnim jelima. Nakon što Babette dobiva glavni zgoditak na francuskoj Državnoj lutriji koju nije nikada prestala uplaćivati, sestre se prestraše da će ih služavka napustiti i vratiti se u domovinu. Međutim, ona ih iznenađuje neobičnom gozbom prigodom stote obljetnice pastorova rođenja.

Novela „Babettina gozba“ prvi put je objavljena 1950. u američkom ženskom magazinu „Ladies’ Home Journal“, no autorica je široj publici zasigurno najpoznatija po autobiografskoj knjizi „Moja Afrika“. U „Babettinoj gozba“ Blixen se postavlja kao kritičarka religije i njenih rigidnih formi i rituala koji ometaju prihvaćanje milosti Božje. Velikim umjetnicima, poručuje Blixen, nije mjesto u takvom svijetu jer će, požele li usrećiti ljude svojim kreacijama, ostati neshvaćeni. Karen Blixen je rođena 1885. kao Karen Christentze Dinesen (Tanne) u Rugstedlundu u Danskoj, u obitelji pisca, političara i časnika Wilhelma Dinesena i Ingeborg Westenholz, kćeri ministra financija. Rano se udala za švedskog baruna Brora von Blixena-Fineckea i započela novi život u Keniji. Ondje se zbližila s engleskim vojnim pilotom Denysom Finch Hattonom, svojom najvećom ljubavi, koji je poginuo prilikom slijetanja na mjesni aerodrom. Shrvana, nakon svega što joj se dogodilo u Keniji, prodala je farmu i vratila se u rodni Rugstedlund, te se potpuno posvetila književnosti.

Axelova filmska adaptacija „Babettine gozbe“ iz 1987. godine prvi je danski film koji je osvojio Oscara, a premjeru je imao na filmskom festivalu u Cannesu u sklopu programa Un Certain Regard. Glavne uloge u filmu su ostvarili Stéphane Audran (Babette Hersant), Bodil Kjer (Filippa), Birgitte Federspiel (Martine), Jarl Kulle (general Lorens Löwenhielm) i Jean-Philippe Lafont (Achille Papin). „Babettina gozba“ jedan je od rijetkih filmova koji ima gotovo pa univerzalno odobrenje kritike (čak 96% pozitivnih kritika na agregatoru Rotten Tomatoes), a među njegovim najvećim obožavateljima je i sadašnji papa Franjo. Zanimljivo je da je ulogu Babette razmatrala i Catherine Deneuve, no pretekla ju je bivša žena Claudea Chabrola, Stéphane Audran.

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek. Iz mjeseca u mjesec on dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s gledateljima. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Osnovne informacije:

Knjiga:

Karen Blixen „Babettina gozba“ (Hrvatsko filološko društvo : Disput, 2011., 105 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.

Film:

„Babettes gæstebud“ (1987.)

Režija: Gabriel Axel

Glavne uloge: Stéphane Audran, Bodil Kjer, Birgitte Federspiel, Jarl Kulle i Jean-Philippe Lafont

Posljednji siječanjski Klubodrom donosi film „Krici i šaputanja“ (Viskningar och Rop) švedskog redatelja i scenarista Ingmara Bergmana, kojega ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice prikazati ovoga četvrtka, 28. siječnja, s početkom u 19 sati. Nakon De Sicove „Ciocciare“ iz 1952. i Truffautovog „Julesa i Jima“ iz 1962. prelazimo u 1972. godinu i intimni svijet sestrinstva predočen u nagrađivanoj drami nominiranoj za čak pet Oskara. Moderatorica će biti Ivana-Nataša Turković, a ulaz na program je slobodan.

Početkom 20. stoljeća u Švedskoj jedna žena umire od raka. Kada joj u posjetu dolaze dvije sestre na vidjelo počinju izlaziti dugo potiskivani osjećaji. Samrtna agonija pojačava i ogoljuje složene psihološke i emotivne odnose sestara i njihove odane služavke Anne. Progonjene krivnjom, osamljenošću i ljubomorom, sestre nisu u stanju pružiti pomoć i suosjećanje bolesnici u njezinim posljednjim trenucima života. Unatoč društvenoj podčinjenosti, odana i religiozna sluškinja Anna jedina ostaje čvrsta i staložena.

Boje, interijeri i priroda imaju ovdje veliku ulogu te daju upečatljiv doprinos ugođaju. Redatelj je filmom koji sadrži mnoge provokativne scene propitivao isprazan život više klase i prolaznost ljudskog života. Također, pokušao je pronaći odgovore na pitanja o smislu života, postojanja života nakon smrti, vjeri, iskupljenju i uskrsnuću. U knjizi „Images“ napisao je kako je s „Personom“ i „Kricima i šaputanjima“ otišao koliko je god daleko mogao te da je radeći u apsolutnoj slobodi dotaknuo nijeme tajne koje samo film može razotkriti.

Nakon nekoliko neuspješnih eksperimentalnih filmova, „Krici i šaputanja“ donijeli su Bergmanu komercijalni uspjeh. Njime se ovaj velikan modernog filma vratio svojim tradicionalnim temama ženske psihe i potrage za vjerom i iskupljenjem. Za razliku od prijašnjih filmova, ovdje su korištene zasićene boje, a pogotovo jarkocrvena. Upravo su boja i svjetlost donijeli snimatelju i dugogodišnjem Bergmanovom suradniku, Svenu Nykvistu, Oscara za najbolju fotografiju.

Film je dobio odlične kritike i pet nominacija za Oscara, među kojima je i nominacija za najbolji film, što je rijetkost za ostvarenja koja nisu na engleskom jeziku. Osim toga, nominiran je bio i za Zlatni globus te nagradu BAFTA. Nakon nagrade na Cannesu, dobio je dva Davidova Donatella i još niz drugih prestižnih nagrada.

INGMAR BERGMAN: KRICI I ŠAPUTANJA (Viskningar och Rop), drama, 1972., 91′, Švedska

Producent: Lars-Owe Carlberg

Scenarist: Ingmar Bergman

Glavne uloge: Harriet Andersson, Kari Sylwan, Ingrid Thulin, Liv Ullmann, Inga Gill, Erland Josephson

Glazba: Johann Sebastian Bach, Frédéric Chopin

Snimatelj: Sven Nykvist

Montaža: Siv Lundgren

Klubodrom PFT-a financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada Kultura nova, Grad Pula i Istarska županija.

Ivana-Nataša Turković. voditeljica Klubodroma PFT-a