Klubodrom: “Ledeni komet” J. Frankenheimera

Program Klubodroma Pulske filmske tvornice nastavlja se ovoga četvrtka, 21. siječnja, filmom po odabiru člana Aleksandra Jovanovića koji će nas s početkom u 19 sati uvesti u svijet „Ledenog kometa“ (The Iceman Cometh) Johna Frankenheimera iz 1973. Film je snimljen po istoimenoj drami Eugenea O’Neilla iz 1939., a radnja je smještena u vrijeme velike krize i depresije 1912. godine, kada su ljudima najbolji prijatelji bili tuga i alkohol. Dolaskom Hickeya stvari se ipak počinju mijenjati…

 

iceman 2

„Kada sam prvi put pogledao ovu dramu prije otprilike 35 godina“, napisao je Jovanović u osvrtu na film, „tako što još nisam vidio na filmskoj vrpci. Ona odaje dojam svojevrsne pomaknutosti koja ima svoje opravdanje. U njoj je prikazana galerija izgubljenih, posrnulih, tragikomičnih figura različitih profila i neobičnih sudbina, koje u gostionici, zajedno s vlasnikom, utapaju bol u alkoholu i sanjaju o mogućem povratku. Te figure nisu apstraktne već vrlo konkretne, a odraz su društvenog konteksta, iako sociološku pozadinu možemo tek naslutiti.

 

Kao određenu katarzu, svi iščekuju putujućeg trgovca Hickeya, koji ih posjećuje dva put godišnje te ih pritom časti pićem i zabavlja. Ambijent i atmosfera živopisno oslikavaju stanje duha u gostionici. Kada se Hickey napokon pojavi dešava se neočekivani obrat. Umjesto zajedničkog opijanja on nudi društvu trezvenost i razbijanje iluzija. Film tada dobiva punu dramatiku, jer situacija počinje nalikovati grupnoj psihoterapiji.

 

iceman

Dijalozi su neobični i zanimljivi, a Lee Marvin, koji tumači karizmatičnog Hickeya, izuzetno je dojmljiv. Iako svaki lik posjeduje originalnost, Marvinova osobnost se posebno ističe. Za istaknuti je i Robert Ryan u ulozi Larya, bivšeg anarhista koji nastupa kao filozof te u svemu vidi dvije strane, ali sada se ničemu ne nada i samo čeka laku smrt.“

 

Upravo je zahvaljujući Ryanu film dobio više nagrada za najbolju mušku (sporednu) ulogu, no one su dodijeljene glumcu posthumno budući da je umro prije premijere. Također, ovo je bio posljednji film još jednog velikana – Fredrica Marcha.

 

U originalu drama traje četiri sata, no prikazana će biti verzija od nešto manje od tri sata. Ulaz na program je slobodan!

 

The-Iceman-Cometh-1973-3

 

JOHN FRANKENHEIMER: LEDENI KOMET (The Iceman Cometh), drama, 1973., 170′, SAD

Producent: Ely A. Landau

Scenarist: Thomas Quinn Curtiss (po drami Eugenea O’Neilla)

Glume: Lee Marvin, Fredric March, Robert Ryan, Jeff Bridges

Snimatelj: Ralph Woolsey

Montažer: Harold F. Kress

 

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

 

Klub PFT-a financijski pomažu Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada Kultura nova, Grad Pula i Istarska županija.

 

Kulturistra o premijeri “Memoara slomljenog uma”

U sklopu Klubodroma Pulske filmske tvornice u četvrtak 14. siječnja, premijerno je prikazan film pulskog redatelja Danila – Lole Ilića „Memoari slomljenog uma“. Ilić je diplomirao na Odsjeku za film i TV montažu Umjetničke akademije u Beogradu, pod mentorstvom Andrije Zafranovića, te magistrirao filmsku režiju na Ohio University’s School Of Film. Njegov magistarski rad, dugometražni film “Distortion“ nagrađen je na Accolade Competition u Lioli, California. S Markom Jovanovićem snimio je dokumentarni film “Prašina svakodnevnog života” o ljudima iz pulskog DC-a Rojc, a lani je realizirao i dokumentarac “Pula je i moj grad”, o istoimenoj izložbi fotografija Alojza Orela.

 

lola2

“Memoari slomljenog uma” prvi su Ilićev igrani film. Svjetska premijera ovog uratka dogodila se na 43. beogradskom FESTU, uglednom međunarodnom festivalu koji je kroz više od četiri desetljeća ugostio više od četiri milijuna gledatelja i na kojem je prikazano blizu 4000 filmova. „Memoari“ su, kao hrvatski predstavnik, prikazani u selekciji niskobudžetnog filma nazvanoj Microwave. Ovaj intimistički, ili – kako su ga neki svrstali- „esejistički“ art film, promišlja odnos čovjeka i društva i vrijeme u kojem živimo.  Različite, često oprečne, reakcije publike u jednome su istovjetne- u pohvali poduzetnosti autora. Naime, kako je objasnio nakon pulske premijere, riječ je o uratku nastalom doslovno bez sredstava, kao aktivni odgovor na frustraciju dugotrajnim i napornim „redovnim“ procesima produkcije filmova, gdje se ideje šalju na razne natječaje i zna se čekati i godinama od pribavljanja sredstva do same realizacije filma. Ilić se odlučio za gerilsku akciju snimanja vlastitog filma u uvjetima i s resursima koji su mu bili dostupni. Na raznim pulskim lokacijama, te u jednoj vožnji vlakom do Buzeta i natrag, snimalo se ukupno oko mjesec i pol, ali zapravo u svega 12 dana vikenda, kad su se uspjele poklopiti okolnosti svih uključenih i intervali između njihovih redovnih obaveza. Osim režije, snimateljskog (malom amaterskom kamerom) i montažerskog posla Ilić potpisuje i scenarij. Pojavljuje se i u ulozi naratora i muškog glasa u dijalogu s izvrsnom Nives Galić (iz pulskog Teatra Nemerik) jedinom glumicom, koja je u kadru gotovo cijelo trajanje filma. Glazbu potpisuje britanski autor Kevin MacLeod, dok je za produkciju, kostime i fotografiju bila zadužena Ilićeva djevojka Anna Gaspoti. Filmska obrazovanost autora vidljiva je iz svakog kadra. Iako krajnje izreduciran, reklo bi se japanski čist, s mnoštvom krupnih kadrova koji se oslanjaju na glumičinu umješnost ekspresije, film je vizualno bogat, s decentnim osjećajem za detalje i emotivni naboj, a u razgovoru s publikom nakon projekcije jedno od pitanja osvrnulo se i na rasvjetu, koja je besprijekorna iako je u potpunosti izbjegnuta umjetna rasvjeta.

 

lola1

Tko si? Utječe li na tebe društvo ili je sve u tvojoj glavi? Koliko je pojedinac sam odgovoran za stanja u kojima se nalazi, a koliko tek pijun u igri šaha s vlastitim životom, gubeći u konačnici bitke i kralja (um) i kraljicu (srce)? Koliko autentično živimo, ostvarujemo li svoje snove ili tek mehanički ponavljamo ono što svijet od nas očekuje? Koje bi trebalo biti ispravno djelovanje – društveni angažman ili frustrirani bijeg u osamu? Možemo li, time što nastojimo na vlastitom usavršavanju, indirektno poboljšavati i svijet u kojem su-djelujemo? Uspijevamo li se uopće, u svakodnevnoj strci i jurnjavi, zaustaviti i postaviti si ta i slična pitanja? To su samo neke od dilema koje u svom unutarnjem dijalogu preslikanom na filmsko platno postavlja Ilić. Najzanimljivija reakcija, a ujedno i velik kompliment, pričao je nakon filma, bila je postarija gospođa koja mu je dan nakon beogradske premijere prišla i povjerila kako je odgledavši filma dugo plakala. Naime, nedavno je nakon dugogodišnjeg braka obudovjela i film joj je ukazao na bolnu istinu kako ona sa svojim suprugom nikada nije vodila slične razgovore, propitivala njihov zajednički život, pa tako ni nakon njegove smrti nije sigurna je li on za života uspio ispuniti sva svoja htijenja i nadanja.

Naslovni „Slomljeni um“ odnosi se na stalne bitke i slamanja koje svi svakodnevno vodimo unutar sebe. Nives Galić, u ulozi unutarnjeg sugovornika, „ženskog principa“, „razuma“, ili tek neutralnog unutarnjeg komentatora koji potiče um na samo-propitivanje, decentnom je glumom uspjela u teškom zadatku zadržavanja pažnje publike svojom pojavom koja dominira kroz svih 70 minuta filma. Pri kraju, izrasla je u silu utjehe i pomirenja, naglašavajući „ja sam oduvijek u tebi, samo si me dugo odbijao čuti.“

 

lola3

Ovo je film kojem nije stalo do podilaženja publici, zaključio je Ilić, već nešto čime sam htio reći: „Evo, ovo sam ja, to su moja razmišljanja i osjećaji prema svijetu, to što sam htio reći i uraditi predstavio sam u ovom filmu, uzmite ili ostavite – kako će na vas utjecati, hoće li vas potaknuti na slična razmišljanja ili tek na napuštanje kino-sale, to dalje nije moja briga.“

Filmu sada predstoje predstavljanja na raznim festivalima, od kojih je prvi u Bruxellesu, a Ilić u pripremi ima i više zanimljivih novih projekata, među kojima omnibus o Puli, u suradnji s još tri kolege redatelja, te dokumentarni film o ranim godinama vodnjanskog banda „Gustaph i njegovi dobry duhovi“ iz kojeg je izrastao danas jedan od istarskih glazbenih brandova, „Gustafi“.

Klubodrom Puske flmske tvornice nastavlja se u četvrtak 21. siječnja projekcijom filma po odabiru člana Kluba Aleksandra Jovanovića, dramom „Ledeni komet“ (1973.) Johna Frankenheimera snimljenom po istoimenoj drami Eugenea O’Neilla, te 28. siječnja „Kricima i šaputanjima“ kultnog Ingmara Bergmana.

Tekst Daniela KNAPIĆ

Fotografije Davor VUKOVIĆ i Ivana-Nataša TURKOVIĆ

Klubodrom: Danilo-Lola Ilić “Memoari slomljenog uma”

memoari_slomljenog_uma

 

Siječanjski program Klubodroma Pulske filmske tvornice nastavlja se ovoga četvrtka, 14. siječnja, hrvatskom premijerom dugometražnog igranog filma „Memoari slomljenog uma“ Danila-Lole Ilića, koji će u Klubu PFT-a biti prikazan s početkom u 19 sati. Gosti večeri bit će Danilo-Lola Ilić, Nives Galić i Anna Gaspotić, dok će moderatorica biti Ivana-Nataša Turković. Ulaz na program je slobodan!

 

Ova priča o čovjeku i društvu kompilacija je misli o životu i vremenu u kojem živimo. Glavni likovi istražuju uzroke i posljedice suvremene interakcije te ujedno pokušavaju dokučiti pravu vrijednost ljudskog postojanja.

 

Svakodnevno „sivilo“ uzelo je svoj danak – zarobljeni smo u besmislu i samonametnutnom zatvoru. Naša svakodnevna opterećenja naizgled su beskrajna, a stvari se samo pogoršavaju. Što više vidimo to smo svjesniji ljudskih nedostataka. Film je svojevrsno samopropitivanje te predstavlja emocionalno i ponekad nadrealno „putovanje“ kroz stanja svijesti onoga koji se ne uklapa u svijet, te pokušava shvatiti je li on slomljen ili se to svijet raspada.

 

Memoari slomljenog uma2

 

„Memoari slomljenog uma“ premijerno su prikazani na 43. FEST-u, odnosno Međunarodnom filmskom festivalu u Beogradu, a potom na 8. Leskovačkom međunarodnom festivalu filmske režije LIFFE.

 

Puljanin Danilo -Lola Ilić je diplomirao na Odsjeku za film i TV montažu Umjetničke akademije u Beogradu, pod mentorstvom Andrije Zafranovića, te je magistrirao filmsku režiju na Ohio University’s School Of Film. Prethodno je režirao dugometražne dokumentarne filmove „Pula je i moj grad“ (2014.) i „Prašina svakodnevnog života“ (2011.), te dugometražnu dramu “Distortion” (2007.) nagrađenu na Accolade Competition 2007.

 

MEMOARI SLOMLJENOG UMA, drama, 71′, 2015., Hrvatska

Redatelj, producent, scenarist i montažer: Danilo-Lola Ilić

Glazba: Kevin MacLeod

Uloge: Danilo-Lola Ilić, Nives Galić

Bijele večeri: „Svijet po Garpu“ Irvinga i Hilla

svijet po garpu

 

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice nastavljaju s programom ovoga četvrtka, 07. siječnja, u 19 sati, a na meniju je adaptacija popularnog romana Johna Irvinga „Svijet po Garpu“ (1978.) u režiji Georgea Roya Hilla. Ulaz na program je slobodan!

 

„Svijet po Garpu“ je možda najpoznatiji roman Johna Irvinga („Hotel New Hampshire“, „Kućna pravila“, „Udovica na godinu dana“). U njemu pratimo sasvim neobičan život T. S. Garpa, vanbračnog sina feministkinje Jenny Fields, i to od začeća pa sve do njegove 40. godine. Opsežna Irvingova priča čita se poput trilera, no u suštini je ona biografski roman u kojem su glavne teme smrt, seksualnost, brak i obiteljske veze. Upravo je takav pristup pisanju omogućio Irvingu da u romanu opiše detalje čiju važnost čitatelj otkriva tek kasnije, a zahvaljujući tome podudarnosti, nesreće, tragedije i ushiti koji obilježavaju svačiji život dobivaju veće značenje. Sam Irving nije nikad doznao tko mu je otac i zato je zaprijetio majci da će ga izmisliti i ubaciti u roman. Majka je bila nepokolebljiva, a zahvaljujući njenoj tvrdoglavosti čitatelji su dobili možda najbizarniju scenu seksa u povijesti književnosti.

 

Svijet po Garpu2

 

Filmsku adaptaciju iz 1982. godine potpisuje George Roy Hill, koji je najpoznatiji po filmovima „Butch Cassidy i Sundance Kid“ (1969.) i „Žalac“ (1973.). Glavnu ulogu tumači Robin Williams, dok je njegovu majku odigrala Glen Close (i tako dobila prvu nominaciju za Oscara). U filmu briljira i John Lithgow, koji je za ulogu transseksualca također bio nominiran za Oscara. Film vjerno prati radnju romana te je jedan od boljih primjera prenošenja opsežnih djela na veliko platno. Zanimljivo je i da je sam autor romana pomogao scenaristu Steveu Tesichu da taj posao obavi na najbolji mogući način. Kritika je ipak bila podijeljena, a mnoge su zbunili sasvim nepredvidljiva radnja i iznimno originalni likovi.

 

         Bijele večeri je program Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek. Iz mjeseca u mjesec on dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

 

Osnovne informacije:

 

Knjiga:

John Irving: „Svijet po Garpu“ (Otokar Keršovani, 1985. 2 sveska 317 i 324 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u jedanaest (11) primjeraka.

 

Film:

„The World According to Garp“ (1982.), 136′

Režija: George Roy Hill

Glavne uloge: Robin Williamns, Glen Close i John Lithgow