Pulska filmska tvornica

Nostalgičnu dramu o odrastanju u turobnom, izoliranom i atrofiranom teksaškom gradiću u ranim pedesetima prošloga stoljeća, “Posljednju kino predstavu” (The Last Picture Show, 1971) Petera Bogdanovicha, prikazat ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 21. svibnja, s početkom u 20 sati. Uvodnu riječ održat će Ivana-Nataša Turković, a ulaz na program je slobodan.

Film je snimljen po romanu američkog pisca Larryja McMurtryja i najpoznatije je ostvarenje filmskog kritičara, redatelja, scenariste i glumca Petera Bogdanovicha. Iako mu je to bio drugi film proglašen je “najboljim redateljskim prvijencem od Građanina Kanea”. Zbog estetskih i tehničkih razloga snimljen je u crno-bijeloj tehnici što je neobično za to vrijeme.

U njemu pratimo glavne junake, srednjoškolca Duanea i Sonnyja (Jeff Bridges i Timothy Bottoms), tijekom deset mjeseci (od studenog 1950. do listopada 1951.) u onom čudnom periodu života između dječaštva i zrelosti. U rodnom mjestu koje polako odumire, kako ekonomski tako i kulturno, vrijeme oni provode kako znaju i umiju – u nogometu, djevojkama i kino dvorani koju vodi njihov prijatelj i mentor Sam (Ben Johnson). Duane izlazi s Jacy Farrow (Cybill Shepherd), najzgodnijom (i najbogatijom) djevojkom u gradu. S druge strane, Sonny odluči prekinuti s Charlene Duggs (Sharon Ullrick). Na Božić Sonny započinje aferu sa Ruth Popper (Cloris Leachman), depresivnom sredovječnom ženom njegovog srednjoškolskog trenera. Malo po malo raznorazni problemi preuzimaju kontrolu nad životima momaka i oni shvate da je bezbrižnim vremenima došao kraj.

„Posljednja kino predstava“ je jedan od najboljih i najznačajnijih filmova ’70-ih godina, a Bogdanovichu, prvom filmskom kritičaru koji je uplovio u redateljske vode, donio je hvalospjeve struke. Film je 1972. osvojio dva Oscara i jedan Golden Globe, dok je 1973. nagrađen trima BAFTA-ma. Uz njih je dobio još desetak nagrada na značajnim svjetskim festivalima.

PETER BOGDANOVICH: POSLJEDNJA KINO PREDSTAVA (The Last Picture Show), igrani, 1971, 118′, SAD

Uloge: Timothy Bottoms (Sonny Crawford), Jeff Bridges (Duane Jackson), Cybill Shepherd (Jacy Farrow), Ben Johnson (Sam the Lion), Cloris Leachman (Ruth Popper), Ellen Burstyn (Lois Farrow)

Scenarij: Larry McMurtry, Peter Bogdanovich

Fotografija: Robert Surtees

Producent: Stephen J. Friedman

Snimatelj: Robert Surtees

Montažer: Donn Cambern

Produkcijska kuća: BBS Productions

Najboljim igranim, eksperimentalnim i animiranim filmovima s 13. izdanja Tabor Film Festivala (TFF) i 4. izdanja KIKI festivala ovoga ćemo četvrtka, 14. svibnja, u Klubu Pulske filmske tvornice predstaviti ove značajne međunarodne manifestacije posvećene kratkometražnom, odnosno dječjem filmu. Na programu koji će početi u 20 sati bit će filmovi “Mravinjak” Tofigha Amanija (Kurdistan/Irak), “Pravimo se mrtvima” Jean-Gabriela Périota (Francuska), “Divlji psi” Marca Riba i Anne Solanas (Španjolska), “Polufinale” Tomislava Šobana (Hrvatska), “Neodrživo” Richarda Björklunda (Finska) i „Kiša“ Johannesa Stjärnea Nilssona (Švedska). Festival u organizaciji Građanske udruge za kulturu GOKUL predstavit će preko video skypea programska direktorica Anja Kučko Braun, a ulaz na večer je slobodan.

3. Tabor film festival odvijao se od 24. travnja do 2. svibnja 2015. na tri različite lokacije u Krapinsko-zagorskoj županiji. Započeo je u pred-festivalskim radionicama u OŠ Sv. Križ Začertje i DND-u Zabok, dok je filmski program startao 4. KIKI-jem u Zaboku (suorganizator je bio DND Zabok). Dvorac Veliki Tabor pokraj Desinića bio je pozornica velikog finala s programima međunarodne i domaće konkurencije. Ove se godine prijavilo preko 3000 filmova od kojih je prikazano 107 – 41 u međunarodnoj i 22 u domaćoj konkurenciji, te 44 u KIKI programu. Žiri međunarodne konkurencije sačinjavali su Igor Prassel, Manuel Abramovich i Sara Volanen, dok su za domaću konkurenciju bili zaduženi Lana Kosovac, Ana Castro i Sarah Skoric. Također, niz filmova prikazan je i u sklopu popratnog programa posvećenog Europskoj filmskoj akademiji, kao i latvijskoj te portugalskoj produkciji.

Prvi put festival je organiziran 2003. godine i početno se održavao upravo u dvorcu po kojemu je dobio ime. Međutim, zbog restauracijskih radova više se godina selio po Krapinsko-zagorskoj županije. TFF je ubrzo postao jedna od najznačajnijih hrvatskih manifestacija posvećenih recentnoj filmskoj produkciji. Natjecat se mogu filmovi svih žanrova (dokumentarni, igrani, animirani, eksperimentalni) u trajanju do 30 minuta, a osim projekcija program obuhvaća i filmske retrospektive, radionice, koncerte, izložbe, prezentacije, diskusije…

PROGRAM PROJEKCIJE:

Program traje 74 minute, a titlovi su na Engleskom jeziku.

1. TOFIGH AMANI: MRAVINJAK (Koski melurekan), igrani, 2014, 11′, Kurdistan/ Irak

Priča o tročlanoj obitelji koja živi u mravinjaku usred pustinje u Iraku nakon rata.

(Grand Prix i najbolji igrani film)

2. JEAN-GABRIEL PÉRIOT: PRAVIMO SE MRTVIMA (We Are Become Death), eksperimentalni, 2014, 4′, Francuska

Znamo da svijet neće ostati isti. Neki su se na to nasmijali. Neki su plakali. Većina je šutjela.

(najbolji dokumentarni i eksperimentalni film)

3. MARC RIBA & ANNA SOLANAS: DIVLJI PSI (Canis), animirani, 2013, 17′, Španjolska

Teo preživi jer je izoliran u kući koju stalno opsjedaju horde pasa lutalica.

(najbolji animirani film)

4. TOMISLAV ŠOBAN: POLUFINALE, igrani, 2014, 17′, Hrvatska

Prvi put Kristijan će se pridružiti bratu Sveboru na hrvatskom juniorskom prvenstvu u mačevanju.

(najbolji film)

5. RICHARD BJÖRKLUND: NEODRŽIVO (Ohällbart), igrani, 2013, 16′, Finska

Ako želiš igrati video igrice kada nema struje moraš biti maštovit i iskoristiti što ti je na raspolaganju.

(pobjednik KIKI festivala)

6. JOHANNES STJÄRNE NILSSON: KIŠA (Regn), igrani, 2014, 9′, Švedska

Što kad nas loše vrijeme prati kud god da krenemo?

(Noć filma)

Književno-filmske Bijele večeri s Borisom Vincekom donose ovoga četvrtka, 07. svibnja, adaptaciju kultnog antiratnog satiričnog romana „Kvaka 22“ Josepha Hellera u režiji hollywoodskog veterana Mikea Nicholsa („Tko se boji Virginije Woolf“ , „Diplomac“, „Zaposlena djevojka“) iz 1970. godine. Projekcija u Klubu Pulske filmske tvornice počet će u 20 sati, a ulaz je slobodan.

„Kvaka 22“ (1961) je možda najpoznatiji američki antiratni roman. Prilikom izlaska podijelio je kritiku, no nedugo potom dosegnuo je kultni status. Radnja je smještena na talijanskom otoku Pianosa s kojeg polijeću američki bombarderi. Glavni lik je kapetan Yossarian koji je trenutno u bolnici zbog nečega poput žutice. To što se ne radi o pravoj žutici najviše muči njegove doktore koji ga drže pod kontrolom u nadi da će potpuno oboljeti i tako postati „sposoban“ za liječenje. Yossarian je odlučio ostatak rata provesti u bolnici jer je zaključio da ga „oni“ žele ubiti. Tko su to „oni“ – njemački vojnici koji pucaju u njegov avion dok po njima baca bombe ili zapovjednik koji konstantno povećava broj letova koje piloti moraju obaviti prije otpusta – Yossarianu je sasvim svejedno. On smatra da samo luđaci žele letjeti u borbenim misijama, ali ubrzo shvaća da postoji jedna kvaka…

„Bila je to samo jedna kvaka i to Kvaka 22 koja je specificirala da je skrb za vlastitu sigurnost pred opasnostima koje su stvarne i neposredne proces racionalnog duha. Orr je bio lud i mogao je biti pošteđen letenja. Trebalo je samo da zatraži da bude pošteđen, ali čim bi zatražio, ne bi više bio lud i morao bi još izvršavati borbene zadatke. Orr bi bio lud kad bi još izvršavao borbene zadatke, a duševno zdrav kad ih ne bi izvršavao, ali ako je bio zdrav, morao ih je izvršavati. Ako ih je izvršavao, bio je lud pa nije morao; ali ako ih nije htio izvršavati, bio je duševno zdrav i morao je. Yossarian je bio duboko potresen apsolutnom jednostavnošću te klauzule Kvake 22 i zazviždao je u znak divljenja.“

Adaptacija romana koju potpisuje Mike Nichols nije dosegla popularnost knjige unatoč tome što se u njoj pojavljuje cijeli niz popularnih glumaca kao što su Anthony Perkins, Martin Sheen, Jon Voight i Orson Welles, dok je glavnu ulogu kapetana Yossariana odigrao briljantan Alan Arkin. Film je naišao na financijske probleme zbog skupih scena leta bombardera i zbog toga si Nichols nije mogao priuštiti statiste. Upravo taj manjak ljudi on je preokrenuo u svoju korist pa je praznina kojom film obiluje gotovo nadnaravna. Poruka romana u potpunosti je zadržana iako je Nichols morao skratiti neke scene i zanemariti sporednije likove. Najduhovitiji dijalozi iz knjige savršeno su se uklopili u ovaj vizualno impresivan uradak koji nas još jedanput uči o strahotama rata i ljudskoj gluposti.

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Osnovne informacije:

Knjiga:

Joseph Heller „Kvaka 22“ (Šareni dućan, 2007., 459) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u devet (9) primjeraka.

Film:

„Catch 22“ (1970.)

Režija: Mike Nichols

Glavne uloge: Alan Arkin, Anthony Perkins, Martin Sheen, Jon Voight, Orson Welles, Bob Balaban, Martin Balsam, Richard Benjamin, Olimpia Carlisi, Marcel Dalio, Art Garfunkeli dr.