Pulska filmska tvornica

Klubodrom Pulske filmske tvornice nastavlja s prikazivanjem filmova po odabiru članova, pa će tako ovoga četvrtka, 23. travnja, na programu biti brutalna i šokantna freska bezumnog sadističkog adolescentskog nasilja – „Funny Games“ (1997) Michaela Henekea. Film je odabrala članica Lara Popović koja će u Klubu PFT-a prije početka projekcije održati uvodnu riječ, a potom moderirati analizu i raspravu. Program će početi u 20 sati, a ulaz je slobodan.

„Funny Games“ je jedan od onih Hanekeovih filmova koji dobro oslikavaju redateljeve učestale motive medijskog nasilja te besmisla i otuđenja. Film počinje dolaskom imućne obitelji – oca, majke, sina i njihovog psa – u vikendicu na austrijskom jezeru. Dva mlada čovjeka – koja se međusobno zovu Peter i Paul, Beavis i Butthead ili Tom i Jerry – pojavljuju se na pragu tražeći jaja. Potom počinje igra mučenja, no nasilje nije gotovo nikad eksplicitno prikazano.

Film priziva u sjećanje Kubrickovu „Paklenu naranču“, a po tretiranju glumčeve uloge u drami idealan je spoj Becketta i Pirandella. Granica između fikcije i stvarnosti nije jasno podvučena te je posebno naglašen čin promatranja. Jedan od karaktera, Paul, razbija četvrti zid te je svjestan očekivanja gledatelja tijekom cijeloga filma. Također, on učestalo izjavljuje kako namjerava pratiti standarde razvoja radnje, no istovremeno uzrokuje kršenje konvencija. Kao samosvjestan karakter Paul može ići protiv želja gledatelja i učiniti sebe pobjednikom filma.

Heneke nije namjeravao napraviti horror nego izuzetno nasilnim i u potpunosti besmislenim filmom prenijeti poruku o nasilju u medijima. „Funny Games“ je dobio više nagrada i nominacija na filmskim festivalima kao što je nominacija na Cannesu 1997. Desetljeće kasnije, odnosno 2007., Heneke je režirao američku verziju s pretežno američkim glumcima među kojima su Tim Roth, Michael Pitt, Brady Corbet i Naomi Watts.

MICHAEL HENEKE: FUNNY GAMES, psihološki triler, 1997, 109′, Austrija

Producent: Veit Heiduschka

Scenarij: Michael Haneke

Glume: Susanne Lothar, Ulrich Mühe, Arno Frisch, Frank Giering, Stefan Clapczynski

Snimatelj: Jürgen Jürges

Montažer: Andreas Prochaska

Produkcijska kuća: Wega Film

U sklopu Klubodroma Pulske filmske tvornice ovoga ćemo četvrtka, 16. travnja, u Klubu PFT-a pogledati film “Otesanko” (Otesánek) češkog redatelja Jana Švankmajera, čija je fantastična priča o svojevrsnom Golemu ispričana kombinacijom radnje uživo i stop animacije. Program po odabiru Ivana Dobrana počet će u 20 sati, a ulaz je slobodan.

“Otesanko” (2000) je fantastična komedija/drama nadahnuta narodnom pričom iz istočne Evrope koju je K. J. Erben polovicom 19. stoljeća pod istim nazivom objavio u zbirci slovenskih bajki. Karel Horák (Jan Hartl) i Božena Horáková (Veronika Žilková) su par koji zbog medicinskih razloga ne može imati djecu. Tijekom izleta na selo Karel kupuje kuću, a za vrijeme popravaka nailazi na panj koji pomalo nalikuje na bebu. Nakon “dotjerivanja” pokazuje ga supruzi koja mu daje ime Otik te mu se posvećuje kao pravom djetetu. Kada panj oživi njezin se san ostvaruje, ali Otik ima neutaživu glad…

Film je dobio nagradu Češke filmske kritike za najbolji dugometražni film, tri Češka lava za scenografiju (Jan Švankmajer i Eva Švankmajerová), najbolji film i plakat (Eva Švankmajerová). Godinu prije osvojio je i dvije nagrade na Pilsen Film Festivalu (Don Quixote – Special Mention i Golden Kingfisher).

Švankmajer je redatelj animiranih, uglavnom lutkarskih nadrealističkih filmova, a često obrađuje motive iz književnosti (“Otrantski dvorac” prema H. Walpoleu, “Propast kuće Usher” i “Jama i njihalo” prema E. A. Poeu, „Alisa u zemlji čuda“ prema L. Carrollu, „Faust“…).

JAN ŠVANKMAJER: OTESANKO (Otesánek), fantastična komedija/drama, 2000, 132’, Češka

Producenti: Keith Griffiths, Jaromir Kallista, Jan Švankmajer

Scenarij: Jan Švankmajer

Glume: Veronika Zilková, Jan Hartl, Kristina Adamcová

Glazba: Ivo Spalj (zvukovi), Carl Maria von Weber “Overture to Der Freischutz” (1821)

Snimatelj: Juraj Galvánek

Montaža: Marie Zemanova

Talijanski giallo “Duboko crveno” (1975) Daria Argenta – film koji obilježava redateljev prijelaz iz faze trilera u fazu horrora – prikazat ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 09. travnja, s početkom u 20 sati. Uvodničarka i moderatorica naknadne diskusije bit će Ivana-Nataša Turković, a ulaz na program je slobodan.

Priču o glazbeniku koji svjedoči ubojstvu poznate vidovnjakinje i potom s energičnom reporterkom traži višestrukog ubojicu s crnim kožnim rukavicama Argento je napisao zajedno s Bernardinom Zapponijem. Film je postigao međunarodni komercijalni uspjeh, a i kritika ga je pozdravila. Za istaknuti su zastrašujući specijalni efekti – među kojima je nekoliko mehaničkih glava i dijelova tijela – Carla Rambaldija, prvenstveno poznatog kao oca Spielbergovog E.T.-ja koji mu je 1983. donio Oscara. Uz njih, značajnu ulogu ima i glazba Goblina, talijanskog rock progressive benda kojega je redatelj otkrio nakon razlaza s jazz pijanistom Giorgiom Gaslinijem, njegovim prvim odabirom. Argento je bio razočaran Gaslinijevim kompozicijama te ga je isprva pokušao (bezuspješno) zamijeniti Pink Floydom. Naposljetku je nabasao na Gobline s kojima je surađivao i na nekoliko drugih filmova.

“Duboko crveno“ je pretežno snimljeno u Torinu. Argento je grad odabrao zbog toga što je u to vrijeme ondje bilo više satanista negoli u ikojem drugom europskom gradu izuzev Lyona. Zapponi je kazao da su nadahnuće za scene ubojstva Argento i on crpili iz bolnih ozljeda koje publika može “osjetiti”. Ne poznaju svi bol prostrijelne rane, pojasnio je, ali se većina bar jedanput u životu slučajno udarila u neki komad namještaja ili opekla vrelom vodom.

Iako u talijanskoj produkciji film je snimljen na Engleskom jeziku i tek je naknadno sinkroniziran na Talijanski.

DARIO ARGENTO: DUBOKO CRVENO (Profondo Rosso), triler/horror, 1975, 126’, Italija

Producenti: Claudio Argento, Salvatore Argento

Scenaristi: Dario Argento, Bernardino Zapponi

Glume: Macha Meril, David Hemmings, Daria Nicolodi, Gabriele Lavia, Giuliana Calandra, Glauco Mauri, Clara Calamai, Piero Mazzinghi

Glazba: Goblin, Giorgio Gaslini

Snimatelj: Luigi Kuveiller

Montaža: Franco Fraticelli

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice vraćaju se 02. travnja, a na programu su hvaljeni „Kratki rezovi“ majstora Roberta Altmana iz 1993. godine. Film je snimljen po kratkim pričama jednog od najpriznatijih američkih spisatelja i majstora kratke forme Raymonda Carvera. Besplatna projekcija počet će po ljetnom radnom vremenu Kluba PFT-a, odnosno u 20 sati.

Prije Altmanovog filma „Kratki rezovi“ nisu postojali kao zbirka priča, već je ona objavljena usporedo s izlaskom filma, dakle pet godina nakon Carverove smrti. Predgovor potpisuje sam redatelj koji u njemu objašnjava što ga je ponukalo na preslikavanje priča na veliko platno. U knjizi ih ima devet (i jedna pjesma), a prethodno su već bile objavljene u drugim zbirkama. Carver je jednom prilikom izjavio da najviše uživa u pisanju kratkih priča i pjesama jer ga privlače „kratkoća i intenzitet“. Njegovi su junaci u većini slučajeva pripadnici niže srednje klase, a radnje u koje ih ubacuje uglavnom govore o gubitku, melankoliji i čežnji za boljim životom. Upravo po intenzitetu i neopisivoj lakoći kojom ocrtava živote običnih ljudi Carver se ističe među suvremenicima te je s pravom postavljen na pijedestal ujedno zaslužen oživljavanjem kratke forme koja je u to vrijeme bila na samrti.

Altmanova filmska adaptacija magistralan je kolaž u kojem se na suptilne načine isprepliću životi koliko običnih toliko i neobičnih ljudi u Los Angelesu. Gotovo pa dokumentaran pristup filmskoj radnji čini od „Kratkih rezova“ remek djelo ležernosti u kojemu glavne uloge zapravo imaju slučajnost i sreća. Većinu priča pokreću smrt ili nevjera, dok bojazan od velikog potresa koji će ovu Sodomu i Gomoru poravnati sa zemljom simbolizira „uravnilovku“ pred kojom su svi ljudi isti…

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da su gledatelji unaprijed pročitali knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

OSNOVNE INFORMACIJE:

Knjiga:

Raymond Carver: „Kratki rezovi“ (VBZ, 2005., 139 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.

Film:

„Short Cuts“ (1993., 187′)

Režija: Robert Altman

Glavne uloge: Matthew Modine, Julianne Moore, Jennifer Jason Leigh, Robert Downey Jr., Chris Penn, Jack Lemmon, Frances McDormand, Andie MacDowell, Lily Tomlin i Tom Waits.