Pulska filmska tvornica

Nakon književno-filmskih Bijelih večeri, Klubodrom Pulske filmske tvornice nastavlja s programom projekcija po odabiru gledatelja, pa će ovoga četvrtka, 29. rujna, biti prikazan film „Stanar“ (The Tenant) Romana Polanskog. Njega nam „donosi“ članica Alda Petrović, koja će ujedno biti moderatorica večeri. Besplatni program počet će u 20 sati.

Ovaj se psihološki triler iz 1976. temelji na romanu „Le locataire chimérique“ Rolanda Topora iz 1965., a posljednji je dio „Trilogije stana“ kojoj još pripadaju „Odbojnost“ (1965.) i „Rosemaryna beba“ (1968.). No ovdje, iako je glavni lik očito u određenoj mjeri paranoičan, film ne razotkriva do kraja dešava li se sve samo u njegovoj glavi ili su čudna zbivanja bar donekle stvarna. Trelkovsky, miran i neprimjetan birokrat iz Poljske, pronalazi stan u Parizu. Prethodna stanarka nalazi se u bolnici nakon pokušaja samoubojstva, a Trelkovsky počinje sumnjati da ga stanodavac i susjedi malo po malo pokušavaju pretvoriti u nju kako bi si i on oduzeo život.

Neki kažu za „Stanara“ da je to najosobniji film Romana Polanskog, a drugi da je to prvi kafkijanski horror. Mnogi kritičari su uočili upravo njegovu kafkijansku temu, tipiziranu putem atmosfere koja obiluje tjeskobom, konfuzijom, crnim humorom, klaustrofobijom, alijenacijom, seksualnom frustracijom i paranojom. Međutim, u filmu u kojemu postepeno nestaje granica između stvarnosti, ludila i nadnaravnog nisu korišteni uobičajeni elementi horrora, a strah od smrti zamijenjen je podjednako uznemirujućim strahom od gubitka identiteta.

ROMAN POLANSKI: STANAR (The Tenant), psihološki triler, 125′, Francuska

Producent: Hercules Bellville

Scenaristi: Gérard Brach, Roman Polanski (Roland Topor (roman))

Glavne uloge: Roman Polanski, Isabelle Adjani, Melvyn Douglas, Shelley Winters

Glazba: Philippe Sarde

Kamera: Sven Nykvist

Montaža: Françoise Bonnot

Produkcijaksa kuća: Marianne Productions

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice započinju novu sezonu ovoga četvrtka, 22. rujna, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija egzistencijalističke drame „I konje ubijaju, zar ne?“ (They Shoot Horses, Don’t They?, 1935.) Horacea McCoya u režiji Sydeya Pollacka iz 1969. godine.

Radnja ovog kratkog romana odvija se u velikoj dvorani u kojoj se održava plesni maraton. U romanu je odlično opisana čemerna atmosfera tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme velike ekonomske krize u SAD-u, kada ljepota plesnog maratona koji nema sretnog završetka ni pobjedničkog para, postaje ružna metafora života i društva. Narator priče je glavni junak Robert Syverten, naivan mladić iz Hollywooda, koji želi postati filmski redatelj, a u njenom je centru odnos s plesnom partnericom Glorijom Beatty koji ima tragične posljedice.

Horace McCoy nije bio plodni pisac proze i većinu svog profesionalnog života proveo je u Hollywoodu kao scenarist. No unatoč maloj produkciji (svega četiri romana i nekoliko kratkih priča), McCoya pamtimo kao jednog od predvodnika tvrdo-kuhanih krimića i noir romana. „I konje ubijaju, zar ne?“ nije bio popularan u SAD-u, ali bio je prepoznat i rado čitan u francuskim egzistencijalističkim krugovima. McCoy je za razliku od Steinbecka, koji je vrijeme Velike depresije opisao na gotovo naturalistički način, tu temu pretvorio u metaforu koja izvrsno funkcionira na više razina.

Prvi pokušaj filmske adaptacije romana seže u rane ’50-te godine kada su Norman Lloyd i Charlie Chaplin bili u potrazi za projektom na kojemu bi mogli surađivati – Lloyd kao redatelj i Chaplin kao producent. Lloyd je kupio prava na McCoyev roman za 3.000 dolara. Glavnu ulogu trebao je igrati Chaplinov sin Sydney, dok je mlada zvijezda Marilyn Monroe trebala igrati Gloriju. Sve je propalo početkom lova na komuniste senatora McCarthyja, koji se obrušio na Chaplina, pa je rad na projektu stao. Ekranizacije se krajem ’60-ih prihvatio Sydey Pollack koji je za glavnu žensku ulogu odabrao Jane Fonda. Nezadovoljna scenarijem Fonda je prvo odbila igrati u njoj, no popustila je na nagovor muža Rogera Vadima. U svojoj biografiji napisala je da joj je to bio ključni trenutak u karijeri i da se prvi put našla u situaciji da ju redatelj pita za savjet. Zbog težine i ozbiljnosti teme film je dobio vrlo visoke ocjene kritike te je bio nominiran za Oscara u čak devet kategorija.

Ulaz na program je slobodan!

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Osnovne informacije:

Knjiga:

Horace McCoy: „I konje ubijaju, zar ne?“ (Šareni dućan, 2008., 156 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.

Film:

I konje ubijaju, zar ne? (They Shoot Horses, Don’t They?) (1969.)

Režija: Sydney Pollack

Glavne uloge: Jane Fonda, Michael Sarrazin, Susannah York i Gig Young

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Dragi naši, još jedna sezona Klubodroma Pulske filmske tvornice je prošla, a nova će početi nakon ljetne pauze. Vidimo se s prvim friškijim danima!