Klubodrom PFT-a: “Princeza Mononoke” H. Miyazakija

Vizualno prekrasnu fantastičnu epsku animiranu priču koja se prvenstveno bavi temom okoliša, odnosno njegovim iskorištavanjem i popratnom destrukcijom, „Princeza Mononoke“ (1997.) Hayaoa Miyazakija, pogledat ćemo u sklopu Klubodroma Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 09. lipnja, s početkom u 20 sati. Moderatorica večeri bit će Ivana-Nataša Turković, a ulaz na program je slobodan.

 

Princeza Mononoke

Radnja ovog najozbiljnijeg i najtmurnijeg Miyazakijevog anime filma smještena je u srednjovjekovnom Japanu. U centru se nalaze Ashitakijeve avanture potaknute prokletstvom kojim ga je „zarazio“ Nago, vepar pretvoren u demona. Potraga za lijekom koji će ga spasiti od sigurne smrti dovodi ga u središte konflikta između šumskih bogova i stanovnika obližnjeg rudarskog grada. Kroz njegov nepristrani pogled na svijet pratimo sukob između ljudskog razvoja i potrebe prirode za vlastitim očuvanjem, a koji otvara brojna pitanja.

 

Princeza Mononoke1

Miyazaki je odbacio crno-bijelo oslikavanje početka tog suvremenog rata, kao i klasične stereotipe njegovih aktera, odnosno likovi nisu isključivo dobri ili zli. Najbolji primjer predstavlja gospa Eboshi, voditeljica grada koja je primila pod svoje okrilje marginalizirane skupine pružajući im dostojanstveni život, dok s druge strane nerazumno uništava prirodu i njezin poredak, pa tako i temelje cjelokupne zajednice. Velikan japanske anime odbija jednostavna rješenja i odlučuje se za prikaz života u svoj njegovoj kompleksnosti i slojevitosti. U korijenu svih zala nalazi se neznanje, poručuje nam Miyazaki, koje čini naše vidike uskima te nam ne dozvoljava sagledavanje šire slike cjelokupnog postojanja.

 

Princeza Mononoke2

Prvi film Studija Ghibli koji je zbog nasilja bio zabranjen djeci mlađoj od 12 godina uglavnom je oduševio i kritiku i gledatelje diljem svijeta animacijom, pričom, obrađenim temama, likovima… Zanimljivo je to da je Miyazaki osobno nadgledao izradu 144.000 crteža filma te docrtao dijelove za njih 80.000.

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski potpomaži Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

 

Forest-Spirit-Princess-Mononoke

HAYAO MIYAZAKI: PRINCEZA MONONOKE (Mononoke Hime), fantastični/pustolovni anime, 1997., 133′, Japan

Producent: Toshio Suzuki

Scenarist: Hayao Miyazaki

Glavne uloge: Yōji Matsuda, Yuriko Ishida, Yūko Tanaka, Kaoru Kobayashi

Glazba: Joe Hisaishi

Snimatelj: Atsushi Okui

Montaža: Takeshi Seyama

 

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

 

Pulska filmska tvornica

Stiglicheva 12, Pula

www.pulskafilmskatvornica.hr

Bijele večeri – „Mrtvi“ Joycea i Hustona

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice vraćaju se ovoga četvrtka, 2. lipnja, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija novele Jamesa Joycea „Mrtvi“ iz zbirke priča „Dublinci“ (1914.) u režiji legendarnog Johna Hustona iz 1987. godine, kojemu je ovo bio posljednji film. Ulaz na program je slobodan!

 

„Mrtvi“ je završna i najdulja priča zbirke „Dublinci“, pa ju zbog toga kritičari klasificiraju kao novelu. Glavni likovi su supružnici Gabriel i Gretta Conroy koji gostuju kod Gabrielovih teta. Većina novele ambijentirana je tijekom zabave te čitatelj prati Gabrielova promišljanja o Irskoj, nacionalizmu i životu u Dublinu. U raspletu priče supružnici se nalaze sami u hotelskoj sobi, gdje Gretta iznenadi Gabriela pričom o mladiću Michaelu Fureyu u kojeg je kao mlada djevojka bila zaljubljena. Ljubavna priča o kojoj Gabriel do tada nije ništa znao završila je tragično, a Gretta još uvijek okrivljuje sebe za Michaeolovu smrt. Nakon što ona zaspi, Gabriel doživljava prosvjetljenje o prirodi smrti – o ulozi mrtvih u životima živih, i zaključuje da će svatko koga zna, pa tako i on sam, jednog dana postojati samo u nečijem sjećanju.

 

the-dead_poster-

Joyce je „Dublince“ napisao kada je imao samo 25 godina, a priče su pisane u trenutku kada je irski nacionalizam bio na svom vrhuncu. Glavna tema pripovjedaka je prosvjetljenje – trenutak u kojem likovi doživljavaju životnu preobrazbu zahvaljujući dubokom razumijevanju teme koja ih muči. Kritičar The New York Timesa Dan Barry smatra da su „Mrtvi“ „najbolja kratka priča ikad napisana na engleskom jeziku”, dok veliki poznavatelj Joycea, profesor Daniel R. Schwarz, kaže da je to „veličanstvena novela o nježnosti i strasti, ali i ljubavnim razočarenjima i frustracijama“.

 

„Mrtvi“ je posljednji film u režiji Johna Hustona, a u kina je stigao nakon njegove smrti. Radi se zapravo o obiteljskom filmu budući da kćerka Anjelica igra glavnu ulogu, dok je scenarij napisao njegov sin Tony. Film je klasičan primjer vjerne adaptacije književnog djela uz neke nužne preinake u dijalogu. Jedina velika razlika je uvođenje novog lika kojega u noveli nema, gospodina Gracea, koji recitira irsku pjesmu iz 8. stoljeća „Donal Óg“. Upravo će ta pjesma poslužiti kao katalizator koji će Grettu podsjetiti na njezinu tragičnu ljubavnu priču.

 

TheDead

Filmska kritičarka Pauline Kael prisjeća se da je „Huston film režirao iz invalidskih kolica, iz kojih je iskakao da pogleda kroz kameru, dok su mu iz nosa virile cijevi povezane na spremnik kisika. Većinu vremena glumce je morao gledati na video monitoru izvan seta i koristiti mikrofon za razgovor s filmskom ekipom. Ipak, ovim je filmom zašao u dramaturške vode u kojima do tada nije nikad plivao – snimio je duhovite i tople obiteljske scene za koje smo mislili da su izvan njegovog dometa. Huston u svojoj karijeri nije nikada vodio svoje glumce na tako intuitivan i muzikalan način.“ Film je bio nominiran za Oscara u kategorijama najboljeg scenarija i kostimografije, no nije ih osvojio.

 

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

 

Osnovne informacije:

 

Knjiga:

James Joyce „Dublinci“ (Alfa, 2012., 220 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u jednom (1) primjerku.

James Joyce „Dublinci; Prognanici“ (Alfa, 2001., 301 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u četiri (4) primjeraka.

 

Film:

„The Dead“ (1987.)

Režija: John Huston

Glavne uloge: Anjelica Huston, Donal McCann, Cathleen Delany i Helena Carroll

 

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Klubodrom: “Kotač vremena” W. Herzoga

Klubodrom Pulske filmske tvornice donosi ovoga četvrtka, 19. svibnja, dokumentarni film njemačkog redatelja Wernera Herzoga „Kotač vremena“ (Wheel of Time) iz 2003. godine, u kojemu se autor bavi temom Tibetanskog budizma. Projekcija po odabiru voditeljice Klubodroma Ivane-Nataše Turković počet će u 20 sati, a ulaz je besplatan.

 

wheel-of-time-1

Film prati dvije Kalachakra inicijacije tijekom 2002. predvođene 14. Dalai Lamom. Prva je održana u Bodhgayi u Indiji, no prekinuta je zbog njegove bolesti, pa je kasnije te godine događaj ponovljen u Grazu u Austriji. Kalachakra znači doslovno „kotač vremena“, a sastoji se od niza molitvi, učenja i rituala koji imaju za cilj aktivirati sjeme prosvjetljenja prisutno u svim živim bićima. Glavni ritual podrazumijeva stvaranje mandale od šarenog pijeska koja predstavlja kotač vremena te se kao slika ponavlja tijekom cijelog dokumentarca.

 

Priča počinje u Bodhigayi, svetom mjestu u kojemu je Buda doživio prosvijetljene, gdje se nalaze hram Mahabodhi i Bodhi stablo. Ovdje započinje stvaranje mandale, međutim Dalai Lama ne može prisustvovati događaju zbog bolesti te veliki dio rituala biva prekinut. Herzog kreće potom na planinu Kailash u Tibetu, gdje prati hodočasnike, nakon čega se film fokusira na drugo okupljane u Grazu.

 

wheel-of-time-2

„Kotač vremena“ uključuje intervju s Dalai Lamom i s nekadašnjim tibetanskim političkim zatvorenikom Taknaom Jigmeom Zangpoom, koji je zbog podrške Međunarodnom tibetanskom pokretu za oslobođenje proveo u kineskom zatvoru 37 godina.

 

WERNER HERZOG: KOTAČ VREMENA (Wheel of Time), dokumentarni, 2003., 81′, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija

Producent: Lucki Stipetic

Scenarist: Werner Herzog

Narator: Werner Herzog

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

 

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Bijele večeri: Carstvo sunca Ballarda i Spielberga

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice nastavljaju s programom ovoga četvrtka, 12. svibnja, u 20 sati projekcijom ekranizacije povijesnog romana „Carstvo sunca“ vizionara J. G. Ballarda (1984.), u režiji tada nenadmašnog Stevena Spielberga („Empire of the Sun“, 1987.). Ulaz na program je slobodan!

 

film-empire

J. G. Ballard je globalno poznat po svojim hibridnim znanstveno-fantastičnim romanima koji seciraju bolesti sadašnjosti te od tih komada slažu zasluženo distopičnu budućnost izgrađenu na trulim temeljima socijalne nepravde, bešćutnosti i egoističnog individualizma. Ta društvena strava i užas u kojoj čovječanstvo u tren oka nazaduje sve do kanibalizma („High Rise“) ili pogubnih fetišističkih perverzija („Crash“) ima svoje korijenje u iskustvima autora koji je dio djetinjstva, tijekom Drugog svjetskog rata, proveo u japanskom izbjegličkom logoru u Kini.

 

Glavni lik romana je Jamie Graham kroz čije oči doživljavamo japansku okupaciju Šangaja, život u kampu i ponovni susret s roditeljima nakon američke intervencije. „Carstvo sunca“ nije autobiografski roman (Ballardovi roditelji su bili s njim u logoru), no proživljene i preživljene priče vješto su preoblikovane u preciznu i britku prozu koja čitatelju ostavlja ožiljke.

 

Empire.of_.the_.Sun_.1987.

Kada se Spielberg odlučio za ekranizaciju Ballardovog remek djela iza sebe je već imao „Ralje“, „E.T.-a“ i „Bliske susrete treće vrste“, te dvije epizode iz serijala o Indiani Jonesu. Međutim, upravo je s filmom prije „Carstva sunca“ – „Boja purpura“ – pokazao da se može uhvatiti u koštac i s ozbiljnim, delikatnim i važnim temama. Carstvo blockbustera već je osvojio (a jednom rukom i stvorio) te mu je preostalo da se dokaže i kao ozbiljni redatelj obećavajuće karijere, čiji je vrhunac u tom pravcu bila „Schindlerova lista“.

 

„Carstvo sunca“ je bila vrlo važna stepenica na toj uzlaznoj putanji, a u ostvarenju vizije zasigurno mu je pomogao mladi Christian Bale u naslovnoj ulozi i briljantan John Malkovich u ulozi logoraša Basiea. Film je nominiran za šest Oscara, uglavnom u tehničkim kategorijama, no vratio se doma praznih ruku.

 

Christian Bale in Empire of the Sun (1987)

Bijele večeri je program Kluba PFT-a kojega vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok nakon gledanja slijedi diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

 

Osnovne informacije:

 

Knjiga:

  1. G. Ballard „Carstvo sunca“ (Znanje, 1987., 337 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u četiri (4) primjerka.

 

Film:

„Empire oft he Sun“ (1987.)

Režija: Steven Spielberg

Glavne uloge: John Malkovich, Miranda Richardson, Nigel Havers i Christian Bale

 

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

 

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri