Pulska filmska tvornica

Klubodrom Pulske filmske tvornice nastavlja s programom ovoga četvrtka, 21. travnja, u 20 sati projekcijom kratkih eksperimentalnih, animiranih i dokumentarnih filmova po odabiru člana udruge Silvija Belušića.

Za ovu priliku on je odabrao sedam europskih i ruskih filmova nastalih u periodu od 1961. do 2003. godine, mnogi od kojih su osvojili niz nagrada na festivalima diljem svijeta. To su radovi Alexa Budovskyja „Bathtime in Clerkenwell“ (Nizozemska, 2003.), Carlosa Vilardeboa „Le Cirque de Calder“ (Francuska, 1961.), Josepha Beuysa „Filz-TV“ (Njemačka, 1970.), Piotra Kamlera „Coeur de secours“ (Poljska, 1973.), Chrisa Stennera, Arvida Uibela i Heidi Wittlinger „Das Rad“ (Njemačka, 2003.), Konstantina Bronzita „Au bout du monde“ (Rusija, 1999.) i Jerzyja Kucia „Parada“ (Poljska, 1986.).

„Odabirom sam pokušao postići dobar omjer između animiranih filmova, koje češće gledam, i eksperimentalnih. U nekima sam pronašao stvari slične onima što i sam radim. Na primjer, Alexander Calder je kipar koji je radio zanimljive skulpture od žice koje ćemo pogledati u dokumentarcu Vilardeboa. ‘Parada’ je višesmisleni film kojega će svatko doživjeti na svoj način. Drugi pak kombiniraju više žanrova, a fora mi jer kada nešto ne možeš odrediti, isto kao i kod glazbe. Filmove sam dobio od jednog prijatelja koji me je na taj način zainteresirao za ovakvo neobično stvaralaštvo“, kaže Belušić o programu.

Kao koredatelj Damira Čućića, Silvio Belušić upravo dovršava kratki eksperimentalni film “Naplavine”. Film je nastao u produkciji Pulske filmske tvornice, a Belušić ujedno potpisuje i kameru.

Ulaz na program je slobodan!

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Nakon što su prošlog vikenda pobjednički dokumentarci festivala hrvatskog dokumentarnog filma Liburnia Film Festivala prikazani u sklopu turneje Liburnia uplovljava u zagrebačkom MM centru, ovog tjedna stižu i u Pulu. U četvrtak, 14. travnja, Udruga Liburnia Film Festival organizira u suradnji s Pulskom Filmskom Tvornicom projekciju dvaju pobjedničkih filmova s 13. LFF-a. Bit će to najbolji film po izboru publike, Lijepo mi je s tobom, znaš redateljice Eve Kraljević, te film Goli redateljice Tihe K. Gudac, koji je osvojio glavnu nagradu za najbolji film te nagradu za najboljeg montažera (Dragan von Petrović).

Lijepo mi je s tobom, znaš dokumentarac je o dvjema sestrama, Evi i Miji. Mia je vesela, otvorena, ima Downov sindrom, ne mari previše za modu i voli ljude. Eva kroz deset godina kamerom bilježi svoja druženja s Mijom kako bi pokušala razumjeti njihov odnos. U tom pokušaju nastaje portret ispunjen radošću i – strahom.

Redateljica filma Goli Tiha K. Gudac još od djetinjstva željela je razumjeti zašto djed ima ožiljke po tijelu, no on je preminuo nikome ne ispričavši cijelu priču, to kako je prije šezdesetak godina nestao na četiri godine i vratio se kao drugi čovjek, s bolnom tajnom. Redateljica je krenula u istraživanje na ruševinama prošlosti, slažući mozaik od obiteljskih fotografija i intimnih svjedočanstava grupe bliskih ljudi koje je ujedinilo isto mjesto – politički logor Goli otok. Film je dosad nagrađen nizom nagrada u Hrvatskoj i inozemstvu, među kojima je najrecentnija posebno priznanje žirija Međunarodnog filmskog festivala Nancy-Lorraine 2015.

Filmska turneja Liburnia uplovljava dovodi najbolje hrvatske dokumentarce u gradove i mjesta čija se publika inače nema prilike susresti s domaćom dokumentarnom produkcijom. Nakon projekcije 14. travnja, u Puli će i 28. travnja biti prikazana dva nagrađena filma s LFF-a, Staklene oči redatelja Maria Papića (posebno priznanje žirija 13. LFF-a) te Rakijaški dnevnik redatelja Damira Čučića (nagrada za najboljeg snimatelja i najboljeg dizajnera zvuka). Nakon Pule, turneja Liburnia uplovljava nastavlja se u Rijeci, Rabu, Delnicama, Silbi, Mošćenicama, Lovranu i Opatiji.

Projekcija u Klubu Pulske filmske tvornice počet će u 20 sati, a ulaz je besplatan!

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice vraćaju se ovoga četvrtka, 7. travnja, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija dviju priča Ryunosuka Akutagawe koje je legendarni Akira Kurosawa pretočio u možda najpoznatiji japanski film svih vremena – „Rashomon“ iz 1950. Ulaz na program je slobodan!

Rashomon su najveće dveri u Kyotu, koje su nakon raznih epidemija i društvenih kriza ostale zapuštene te su s vremenom propale. Samotni sluga koji je ostao bez posla pokušava u njima pronaći zaklon, ali primjećuje čudno svjetlo… Daljnji razvoj priče i njezin završetak dočaravaju dramu čovjeka suočenog s ružnoćom ovoga svijeta i zlom, moralnom dilemom i relativnošću moralnih vrijednosti. Glasoviti Kurosawin film više se oslanja na priču “U lugu”, u kojoj kroz proturječne iskaze svjedoka i sudionika jednoga zločina pisac predočuje dvojbenu ravnotežu između iluzije, zbilje i relativnosti istine. Akutagawa je iznimno značajni japanski pisac s početka 20. stoljeća, a njegovo se pripovijedanje odlikuje perfekcionistički izbrušenim stilom i formom, kao i naglašenim osjećajem za paradoks utemeljen u zenu. Tematski je često crpio iz japanskih srednjovjekovnih pučkih legendi, ali je nadahnuće nalazio i među kineskim i europskim klasicima.

Akira Kurosawa koristio je za „Rashomon“ dvije Akutagawine priče: naslovnu „Rashomon“ (podloga za mjesto radnje) i „U lugu“ (podloga za likove i radnju). Film je snimljen u suradnji sa snimateljem Kazuom Miyagawom, a glavne su uloge tumačili Toshiro Mifune, Machiko Kyō, Masayuki Mori i Takashi Shimura. Film opisuje silovanje žene i kasnije ubojstvo njenog muža kroz različite priče četiri svjedoka, uključujući i silovatelja te, putem medija, mrtvog muškarca. Priče su međusobno kontradiktorne, pa gledatelj mora sam prosuditi koja je od njih točna. Priča se razvija putem prisjećanja četiriju likova – bandita Tađōmarua, ubijenog samuraja, njegove žene i bezimenog drvosječe – na događaje koji su se odvili jednog poslijepodneva u lugu. Ali to je isto tako prisjećanje u prisjećanju, jer priče svjedoka razuzdanom pučaninu iznose drvosječa i svećenik dok u razrušenoj stražarnici zvanoj Rašomon čekaju završetak kišne oluje.

Za Rašomon se može reći kako je predstavio Kurosawu i japansku kinematografiju zapadnoj publici, a smatra se jednim od njegovih remek-djela. Film je osvojio Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu, a na 24. dodjeli Oscara uručena mu je počasna nagrada.

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, a nakon gledanja na rasporedu je diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Osnovne informacije:

Knjiga:

Ryunosuke Akutagawa „Rashomon i druge priče“ (Šareni dućant, 2000., 188 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.

Film:

„Rashomon“ (1950.)

Režija: Akira Kurosawa

Glavne uloge: Toshiro Mifune, Machiko Kyō, Masayuki Mori i Takashi Shimura.

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Na zahtjev članova udruge, Klubodrom Pulske filmske tvornice donosi ovoga četvrtka, 31. ožujka, dokumentarac „Kad Miki kaže da se boji – tko su junaci Johnnyjevih pjesama?“ (2004.) pulske redateljice, autorice, scenaristice i producentice Ines Pletikos. Programom koji će početi u 20 sati moderirat će Ivana-Nataša Turković, a ulaz je slobodan.

Pletikos je uspjela pronaći četrdeset sugovornika bliskih Branimiru Johnnyju Štuliću koji kroz priču o legendarnom frontmenu Azre rekonstruiraju događanja u Zagrebu u periodu nastanka njegovih najvažnijih pjesama, odnosno od početka 70-ih pa do sredine 80-ih. Među njima su Mirna, Čero, Kipo, Suzy F., Maja Prišt, Gracija, Miki i Jablan, samozatajni protagonisti koje već poznajemo iz stihova. Oni će nam približiti urbani svijet Štulićevih pjesama i pojasniti socijalno-političke okolnosti u inat kojima su one stvarane, kao i intimne životne okolnosti autora. Osim toga, u filmu su korišteni i mnogi dokumenti: ekskluzivne fotografije te akustične izvedbe mnogih Johnnyjevih pjesama snimljene sedamdesetih godina.

Također, redateljica objašnjava kako je Branimir Štulić dobio nadimak Johnny, kako je i zašto osnovao Azru te zbog čega se razišao s Jurom Stublićem, koji je 1979. bio pjevač Azre. Ona progovara i o duhovnoj klimi i članovima anarholiberalnog miljea koji su se početkom sedamdesetih okupili na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i u druženju s kojima je Štulić formirao svoje političke i životne stavove.

Ines Pletikos je rođena u Puli 1963. godine. Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na Laboratorio Cinema Televisivo u Rimu pod mentorskom palicom utemeljitelja njemačkog Novog vala J. M. Straubba. Asistirala je na brojnim talijanskim setovima, dok posljednjih dvadesetak godina živi u Hrvatskoj, baveći se uglavnom dokumentarnim filmom kao redateljica, autorica i producentica. Uz brojne TV emisije i serijale u produkciji HRT-a realizirala je i nekoliko dokumentarnih filmova srednjeg i dužeg formata. To su „Kad Miki kaže da se boji – tko su junaci Johnnyijevih pjesama?“ (2004.), „Predi, predi šći moja’“ (2005.), „Sinovi i kćeri u tranzicijskom Disneylandu“ (2006.), „Antonio Smareglia – La forza del destino“ (2007.), „Što je meni Balkan – Kino Europa“ (2009.) i „Kako smo ušli u Europu – slučaj SEXA“ (2012.).

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržava Zaklada Kultura nova.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a