Bijele večeri – „I konje ubijaju, zar ne?“ McCoya i Pollacka

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice započinju novu sezonu ovoga četvrtka, 22. rujna, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija egzistencijalističke drame „I konje ubijaju, zar ne?“ (They Shoot Horses, Don’t They?, 1935.) Horacea McCoya u režiji Sydeya Pollacka iz 1969. godine.

 

shoothorses_poster

Radnja ovog kratkog romana odvija se u velikoj dvorani u kojoj se održava plesni maraton. U romanu je odlično opisana čemerna atmosfera tridesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme velike ekonomske krize u SAD-u, kada ljepota plesnog maratona koji nema sretnog završetka ni pobjedničkog para, postaje ružna metafora života i društva. Narator priče je glavni junak Robert Syverten, naivan mladić iz Hollywooda, koji želi postati filmski redatelj, a u njenom je centru odnos s plesnom partnericom Glorijom Beatty koji ima tragične posljedice.

 

Horace McCoy nije bio plodni pisac proze i većinu svog profesionalnog života proveo je u Hollywoodu kao scenarist. No unatoč maloj produkciji (svega četiri romana i nekoliko kratkih priča), McCoya pamtimo kao jednog od predvodnika tvrdo-kuhanih krimića i noir romana. „I konje ubijaju, zar ne?“ nije bio popularan u SAD-u, ali bio je prepoznat i rado čitan u francuskim egzistencijalističkim krugovima. McCoy je za razliku od Steinbecka, koji je vrijeme Velike depresije opisao na gotovo naturalistički način, tu temu pretvorio u metaforu koja izvrsno funkcionira na više razina.

 

i-konje-ubijaju

Prvi pokušaj filmske adaptacije romana seže u rane ’50-te godine kada su Norman Lloyd i Charlie Chaplin bili u potrazi za projektom na kojemu bi mogli surađivati – Lloyd kao redatelj i Chaplin kao producent. Lloyd je kupio prava na McCoyev roman za 3.000 dolara. Glavnu ulogu trebao je igrati Chaplinov sin Sydney, dok je mlada zvijezda Marilyn Monroe trebala igrati Gloriju. Sve je propalo početkom lova na komuniste senatora McCarthyja, koji se obrušio na Chaplina, pa je rad na projektu stao. Ekranizacije se krajem ’60-ih prihvatio Sydey Pollack koji je za glavnu žensku ulogu odabrao Jane Fonda. Nezadovoljna scenarijem Fonda je prvo odbila igrati u njoj, no popustila je na nagovor muža Rogera Vadima. U svojoj biografiji napisala je da joj je to bio ključni trenutak u karijeri i da se prvi put našla u situaciji da ju redatelj pita za savjet. Zbog težine i ozbiljnosti teme film je dobio vrlo visoke ocjene kritike te je bio nominiran za Oscara u čak devet kategorija.

 

Ulaz na program je slobodan!

 

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

 

horse8

Osnovne informacije:

 

Knjiga:

Horace McCoy: „I konje ubijaju, zar ne?“ (Šareni dućan, 2008., 156 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u pet (5) primjeraka.

 

Film:

I konje ubijaju, zar ne? (They Shoot Horses, Don’t They?) (1969.)

Režija: Sydney Pollack

Glavne uloge: Jane Fonda, Michael Sarrazin, Susannah York i Gig Young

 

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Gotova sezona Klubodroma PFT-a

Dragi naši, još jedna sezona Klubodroma Pulske filmske tvornice je prošla, a nova će početi nakon ljetne pauze. Vidimo se s prvim friškijim danima!

Bijele večeri: „Rosemaryna beba“ – Levin/Polanski

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice vraćaju se ovoga četvrtka, 7. srpnja, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija jednog od najpopularnijih romana strave iz 60-ih – „Rosemaryna beba“ Ire Levina (1967.) u režiji Romana Polanskog iz 1968. godine, kojemu je ovo bio prvi američki film.

 

Rosemary_Baby_poster

„Rosemaryna beba“ je kratak i napet roman jednog od majstora američke žanrovske književnosti („Stepfordske supruge“, „Dječaci iz Brazila“…). Potka romana je jednostavna – mladi bračni par useljava u luksuznu njujoršku zgradu s pogledom na Central Park i malo po malo upoznaje susjede koji kriju mračne tajne. Glavni lik romana je Rosemary koja ne shvaća da njeni susjedi doslovce kuju „pakleni“ plan u čijem su središtu ona i njezina nerođena beba…

 

Ovaj horror roman širom je otvorio vrata suvremenim autorima strave, od Williama Petera Blattyja („Egzorcist“, 1971.) do Stephena Kinga („Carrie“, 1974.), ali i brojnim lošim i osrednjim romanima i filmovima koji su za temu imali sotonizam. Za razliku od njih, Levinov roman je iznimno suptilno ostvarenje u kojemu nema mjesta nepotrebnim narativnim smicalicama, i u kojem jednako briljiraju i dijalozi i opisi.

 

rosemarysbaby3

„Rosemaryna beba“ postao je filmski projekt i prije no što je knjiga došla na police knjižara. Kako to u Hollywoodu često biva prava za ekranizaciju otkupio je producent Robert Evans kome se sviđao Levinov rukopis, pa se odmah dao u potragu za režiserom. Posrećilo mu se s Romanom Polanskim koji je roman pročitao jedne besane noći i odlučio da će to biti njegov prvi američki film. Polanski se do te mjere zaljubio u roman da je zadržao gotovo sve dijaloge i opise iz knjige i pretočio ih u film. Njegova pedanterija je išla toliko daleko da je konstantno obasipao Levina pitanjima oko najmanjih detalja, sve do reklame za košulju koju glavni muški lik pronalazi u New Yorkeru.

 

Još jedan veliki uspjeh Polanskog bio je odabir glumaca – krhka Mia Farrow kao Rosemary i izvrstan John Cassavetes kao Guy Woodhouse, te neponovljiva Ruth Gordon kao Minnie Castevet. Film je istovremeno zadovoljio i publiku i kritičare pa čak i danas na stranicama Rotten Tomatoes im visokih 99% pozitivnih kritika. Film je osvojio Oscara u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge (Ruth Gordon), a bio je nominiran i za najbolji adaptirani scenarij.

 

RosemarysBaby

Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

 

Osnovne informacije:

 

Knjiga:

Ira Levin „Rosemaryna bebai“ (V.D.T. [etc.], 2005., 214 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u šest (6) primjeraka.

 

Film:

„Rosemary’s Baby“ (1968.)

Režija: Roman Polanski

Glavne uloge: Mia Farrow, John Cassavetes, Ruth Gordon i Sidney Blackmer

 

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Klubodrom: “Oštrica britve” J. Byruma

Klubodrom Pulske filmske tvornice nastavlja s projekcijama po odabiru gledatelja, pa će tako ovoga četvrtka, 30. lipnja, u 20 sati biti prikazana američka drama „Oštrica britve“ (The Razor’s Edge) iz 1984., u režiji Johna Byruma. Ovo je druga filmska adaptacija istoimenog romana W. Somerseta Maughama iz 1944., kojega je svega dvije godina kasnije na veliko platno prenio Edmund Goulding i u kojoj su glavne uloge tumačili Tyrone Power i Gene Tierney. Ovdje pak imamo Billa Murraya u njegovoj prvoj dramatičnoj ulozi, te Theresu Russell, Catherine Hicks, Denholma Elliotta i Jamesa Keacha. Naslov knjige preuzet je iz Katha Upanishade: “Put ka spasenju je uzak i njime je teško hodati isto kao na i oštrici britve“. Ulaz na program je slobodan!

 

oštrica britve

Nakon što je njegov prijatelj stradao u Prvom svjetskom ratu, imućni Larry Darrel i sam se vraća kući s ratišna – traumatiziran. Objavljuje zaručnici da odgađa brak te planira živjeti neko vrijeme isključivo od nasljedstva. Larry se više ne može identificirati s materijalizmom zapadnog svijeta i u cilju otkrivanja smisla života kreće na putovanje.

 

Scenarij su zajedničkim snagama napisali Byrum i Murray, koji je film prihvatio kao osobni projekt te je značajno pomogao u prikupljanju financija za njegovo snimanje. U sceni u kojoj umire Larryjin kolega, on je posvetio oproštajni govor nedavno preminulom komičaru Johnu Belushiju. Međutim, za scenarij nije nitko bio zainteresiran, a u pomoć Murrayu priskače njegov prijatelj, Dan Aykroyd. On je preporučio da nagovore filmski studio Columbia Pictures da odobre „Oštricu britve“ u zamjenu za Murrayevo pojavljivanje u „Istjerivačima duhova“ (Ghostbusters, 1984.), u čemu su i uspjeli.

 

THE RAZOR'S EDGE, Catherine Hicks, Bill Murray, 1984. (c) Columbia Pictures/.

 

Film je sniman u Francuskoj, Švicarskoj i Indiji s velikim budžetom, no nije postigao ekonomski uspjeh. Kritike nisu bile dobre – neki su držali da je redatelj pretjerao u produkciji ovog predugog i presporog filma, a drugi da je Murray previše pasivan i autoironičan da bi nas uspio ponijeti sa sobom u duhovnu potragu. S vremenom su kritičari ipak malo omekšali stavove i opisali film kao plemeniti neuspjeh, no ipak brojni su gledatelji i dan danas oduševljeni i pričom i Murrayem…

 

JOHN BYRUM: OŠTRICA BRITVE (The Razor’s Edge), drama, 1984., 128′, SAD

Producent: Rob Cohen

Scenaristi: John Byrum, Bill Murray (po istoimenom romanu W. Somerseta Maughama)

Uloge: Bill Murray, Theresa Russell, Catherine Hicks, Denholm Elliott, James Keach

Muzika: Jack Nitzsche

Fotografija: Peter Hannan

Montaža: Peter Boyle

 

oštrica britve1

Klub Pulske filmsketvornice financijski pomažu Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

 

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a