Pulska filmska tvornica

Klubodrom Pulske filmske tvornice donosi ovoga četvrtka, 19. svibnja, dokumentarni film njemačkog redatelja Wernera Herzoga „Kotač vremena“ (Wheel of Time) iz 2003. godine, u kojemu se autor bavi temom Tibetanskog budizma. Projekcija po odabiru voditeljice Klubodroma Ivane-Nataše Turković počet će u 20 sati, a ulaz je besplatan.

Film prati dvije Kalachakra inicijacije tijekom 2002. predvođene 14. Dalai Lamom. Prva je održana u Bodhgayi u Indiji, no prekinuta je zbog njegove bolesti, pa je kasnije te godine događaj ponovljen u Grazu u Austriji. Kalachakra znači doslovno „kotač vremena“, a sastoji se od niza molitvi, učenja i rituala koji imaju za cilj aktivirati sjeme prosvjetljenja prisutno u svim živim bićima. Glavni ritual podrazumijeva stvaranje mandale od šarenog pijeska koja predstavlja kotač vremena te se kao slika ponavlja tijekom cijelog dokumentarca.

Priča počinje u Bodhigayi, svetom mjestu u kojemu je Buda doživio prosvijetljene, gdje se nalaze hram Mahabodhi i Bodhi stablo. Ovdje započinje stvaranje mandale, međutim Dalai Lama ne može prisustvovati događaju zbog bolesti te veliki dio rituala biva prekinut. Herzog kreće potom na planinu Kailash u Tibetu, gdje prati hodočasnike, nakon čega se film fokusira na drugo okupljane u Grazu.

„Kotač vremena“ uključuje intervju s Dalai Lamom i s nekadašnjim tibetanskim političkim zatvorenikom Taknaom Jigmeom Zangpoom, koji je zbog podrške Međunarodnom tibetanskom pokretu za oslobođenje proveo u kineskom zatvoru 37 godina.

WERNER HERZOG: KOTAČ VREMENA (Wheel of Time), dokumentarni, 2003., 81′, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija

Producent: Lucki Stipetic

Scenarist: Werner Herzog

Narator: Werner Herzog

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice nastavljaju s programom ovoga četvrtka, 12. svibnja, u 20 sati projekcijom ekranizacije povijesnog romana „Carstvo sunca“ vizionara J. G. Ballarda (1984.), u režiji tada nenadmašnog Stevena Spielberga („Empire of the Sun“, 1987.). Ulaz na program je slobodan!

J. G. Ballard je globalno poznat po svojim hibridnim znanstveno-fantastičnim romanima koji seciraju bolesti sadašnjosti te od tih komada slažu zasluženo distopičnu budućnost izgrađenu na trulim temeljima socijalne nepravde, bešćutnosti i egoističnog individualizma. Ta društvena strava i užas u kojoj čovječanstvo u tren oka nazaduje sve do kanibalizma („High Rise“) ili pogubnih fetišističkih perverzija („Crash“) ima svoje korijenje u iskustvima autora koji je dio djetinjstva, tijekom Drugog svjetskog rata, proveo u japanskom izbjegličkom logoru u Kini.

Glavni lik romana je Jamie Graham kroz čije oči doživljavamo japansku okupaciju Šangaja, život u kampu i ponovni susret s roditeljima nakon američke intervencije. „Carstvo sunca“ nije autobiografski roman (Ballardovi roditelji su bili s njim u logoru), no proživljene i preživljene priče vješto su preoblikovane u preciznu i britku prozu koja čitatelju ostavlja ožiljke.

Kada se Spielberg odlučio za ekranizaciju Ballardovog remek djela iza sebe je već imao „Ralje“, „E.T.-a“ i „Bliske susrete treće vrste“, te dvije epizode iz serijala o Indiani Jonesu. Međutim, upravo je s filmom prije „Carstva sunca“ – „Boja purpura“ – pokazao da se može uhvatiti u koštac i s ozbiljnim, delikatnim i važnim temama. Carstvo blockbustera već je osvojio (a jednom rukom i stvorio) te mu je preostalo da se dokaže i kao ozbiljni redatelj obećavajuće karijere, čiji je vrhunac u tom pravcu bila „Schindlerova lista“.

„Carstvo sunca“ je bila vrlo važna stepenica na toj uzlaznoj putanji, a u ostvarenju vizije zasigurno mu je pomogao mladi Christian Bale u naslovnoj ulozi i briljantan John Malkovich u ulozi logoraša Basiea. Film je nominiran za šest Oscara, uglavnom u tehničkim kategorijama, no vratio se doma praznih ruku.

Bijele večeri je program Kluba PFT-a kojega vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok nakon gledanja slijedi diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.

Osnovne informacije:

Knjiga:

1987. G. Ballard „Carstvo sunca“ (Znanje, 1987., 337 str.) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u četiri (4) primjerka.

Film:

„Empire oft he Sun“ (1987.)

Režija: Steven Spielberg

Glavne uloge: John Malkovich, Miranda Richardson, Nigel Havers i Christian Bale

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Boris Vincek, voditelj Bijelih večeri

Klubodrom Pulske filmske tvornice ovoga će četvrtka, 05. svibnja, ugostiti Kratke slike, filmski program zagrebačkog MM centra, kojega će nam s početkom u 20 sati predstaviti gošća, producentica i jedna od programskih selektorica Štefica Bartolin. U sklopu predstavljanja bit će prikazan film Eaglea Pennella „The Whole Shootin’ Match“ iz 1978. godine, kojega se smatra izgubljenim klasikom američke nezavisne kinematografije.

Kratke slike posvećuju pozornost inovativnim filmskim strujanjima te prate tokove suvremene produkcije, no pažnju pridaju i klasičnim ostvarenjima koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Program je specijaliziran za kratki domaći i strani film, kao i umjetnički, eksperimentalni te animirani film, a jednaku važnost pridaje projekcijama, filmskoj teoriji te razgovorima s autorima i filmskim stručnjacima. On se odvija četvrtkom u MM centru, kinu osnovanom sredinom ’70-ih u zagrebačkom Studentskom centru, a sastavljen je od četiri cjeline – Izvan fokusa, Runda kratkog, Proširena slika i Iz Kratke baze 25 FPS-a – svaka od kojih je posvećena jednom vidu filmskog izražavanja. Pristup selekciji filmova je autorskog karaktera, pa svaka cjelina ima svog programskog selektora.

Pridruživanjem Kino mreži, hrvatskoj mreži neovisnih kino prikazivača, MM centar otvara vrata novim suradničkim mogućnostima i otvara dodatni prostor za prezentaciju nezavisne kinematografije inače rezervirane za festivalska događanja i galerijska izlaganja. Zahvaljujući projektu Kratke slike, u manje od pola godine MM centar vratio je film u SC, a MM centar na kartu kino-prikazivačkog svijeta.

Američki autor Eagle Pennell (1952-2002), pravima imenom Glenn Irwin Pinnell, gotovo je nepoznat široj javnosti unatoč tome što je upravo on autor filmova koji su udarili kamen temeljac današnjoj američkoj nezavisnoj kinematografiji. Bez formalnog filmskog obrazovanja, godine 1977. Pennell snima kratkometražni „Hell of a Note“, svojevrsnu preteču svom najvažnijem i najzapaženijem ostvarenju, „The Whole Shootin’ Match“. Ova crno-bijela tragikomična balada o dvojici sanjara (Lou Perryman i Sony Carl Davis) s margine društva koji se na brzinu pokušavaju obogatiti, pravi je primjerak američke regionalne kinematografije koja je cvala krajem 70-ih i početkom 80-ih izvan velikih filmskih studija, a koju obilježava opozicija zabavljačkoj industriji te duboka uronjenost u lokalni kontekst. Ocrtavajući karaktere likova i njihovu borbu na putu ka bogatstvu (uzgajali su vjeverice i žabe, te išli u potragu za blagom), Pennell prenosi duh Teksasa s kraja 70-ih. Glavni junaci svih njegovih filmova ljudi su koji pokušavaju promijeniti svijet oko sebe, no to im ne uspijeva. Sentimentalnost, jednostavnost i šarm doprinose stvaranju sjajnih tragikomičnih filmova koji su mahom snimljeni bez budžeta i sa 16 mm kamerom.

Nakon kratkoročne distribucije krajem 70-ih, film je bio izgubljen više od 20 godina. Sve do pronalaska jedne kopije u Njemačkoj i njezine restauracije 2006. godine za Pennella se znalo samo u uskim američkim filmskim krugovima, pa on tek naknadno počinje dobivati zasluženo priznanje.

„The Whole Shootin’ Match“ se smatra pretečom američke nezavisne kinematografije ne samo zato što se u njemu najbolje ocrtavaju obilježja regionalne kinematografije iz kojeg se američki „indie“ film razvio, već i zato što je Robert Redford nakon gledanja ovog filma odlučio osnovati Sundance Institut i Sundance festival, čija je uloga od presudne važnosti u slojevitom razvoju američkog nezavisnog filma.

Klubodrom PFT-a financijski podržavaju Zaklada Kultura nova i Hrvatski audiovizualni centar.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a