U Klubu Pulske filmske tvornice sinoć je predstavljen projekt osnivanja Zbirke neprofesijskog filma Istre, kojega udruga Pulska filmska tvornica provodi od početka ove godine u suradnji s pulskim Sveučilištem Jurja Dobrile te Povijesnim i pomorskim muzejom Istre.
– Prvi koraci učinjeni su već 2009., kada su članovi udruge Velimir Todorović i Marko Zdravković-Kunac pronašli na tavanu Zajednice tehničke kulture Pula veliki dio arhive Foto-kino kluba „Jelen“ (1962-1990) i MAFAF-a, Međuklupskog i autorskog festivala amaterskog filma, koja se čuva u udruzi od dobivanja gradskog prostora 2011. godine, rekla je predsjednica Pulske filmske tvornice Sanda Letonja-Marjanović.
– Grad je imao vrlo vibrantnu scenu mladih koji su njime trčali s kamerom, snimali i dobivali nagrade. Ali „Jelen“ je odjednom nestao, a 2004. su se opet desili ljudi koji su trčali naokolo s kamerama i bavili se filmom, manje ili više uspješno, započeo je Velimir Todorović, član udruge i voditelj projekta.
On je povezao ta dva slična, ali ipak odvojena događaja, i tako je rođena ideja Arhive Foto-kino kluba „Jelen“ i MAFAF-a. Dok je Todorović htio spasiti samo filmove, Zdravković-Kunac je krenuo spašavati sve što se spasiti dade – od plakata, fotografija, dokumenata, kamera, kemikalija za razvijanje filma i raznog drugog materijala koji je zbog loših uvjeta na tavanu propadao. Kasnije su filmovi predani Hrvatskom filmskom savezu koji je na sebe preuzeo obavezu njihove digitalizacije i kod kojih se nalaze originali. Udruga je pak dobila do sad digitalizirane kopije.
Cilj projekta je sakupiti čim veći broj filmova koji dokumentiraju Pulu i Istru, i osnovati prvu takvu zbirku u gradu, objasnio je Todorović prisutnima među kojima su bili i članovi nekadašnjeg „Jelena“. Stoga je pozvao građane da doniraju filmove koji će u sklopu projekta biti digitalizirani i pravilno čuvani, jer će u suprotnom zub vremena napraviti svoje te će oni biti zauvijek izgubljeni. Zauzvrat će im biti uručena zahvalnica, a u popisu zbirke bit će navedeno ime donatora.
– Povijesni i pomorski muzej Istre se uključio jer je to njegova dužnost, i zato smo se rado odazvali pozivu Marka Zdravkovića-Kunca. Kustosica Lana Skuljan Bilić se angažirala kako bi se napravili sistematizacija i popis građe, a u cilju osiguranja pravilne skrbi i arhiviranja. Muzej već ima ogromnu zbirku fotografija Dušana Ćurića iz razdoblja od ’50-ih do ’80-ih godina. Na skrbi je i ostavštinu Alojza Orela koju su vlasnici, odnosno njegovi nasljednici, dali da se arhivira, a digitalna građa koristi, kazao je ravnatelj PPMI-ja Gracijano Kešac, čije su riječi bile popraćene power point prezentacijom, i dodao da će u ovom slučaju muzej također dobiti kopije digitaliziranih filmova i snimaka.
Alen-Milan Brdar je objasnio i pokazao konkretne rezultate rada studenata s pulskog sveučilišta vezane za popisivanje građe, a koje se „odigrava“ u Klubu Pulske filmske tvornice. Kao razlog uključenja u projekt naveo je radoznalost, odnosno htio je vidjeti kako funkcionira sustav popisivanja. Prethodno je Lana Skuljan Bilić pripremila teren, odnosno sistematizirala svu građu kronološkim slijedom, s time da se popisivanje odvijalo počevši od manjih pa ka sve većim predmetima.
– Razdvojili smo „Jelen“ i MAFAF tako da se buduća arhiva lakše pretražuje. Svaki predmet koji je popisan ima na poleđini navedeni broj po kojemu ga je moguće fizički pronaći.
U tijeku večeri prikazan je jedan digitalizirani dokumentarac sniman po Puli 1964., čiji je autor nepoznat, te dva digitalizirana filma nekadašnjeg člana „Jelena“ Ivana Zenzerovića koje je u tom trenutku imao kod sebe. On se raspitao i o poznatom filmu čiji je naslov otprilike glasio „Kako je koza krepala“, kojega je snimao s Martinom Bizjakom i kojemu oba autora pokušavaju već dugo ući u trag. Također, među prisutnima je povedena rasprava o misterioznom nestanku 30-ak filmova nakon prikazivanja 1996. u Istarskom narodnom kazalištu, a koji dočaravaju 20 godina rada „Jelena“ .
Ivana-Nataša Turković, voditeljica odnosa s javnošću Pulske filmske tvornice
