Bijele večeri s Borisom Vincekom: “Kvaka 22”
Književno-filmske Bijele večeri s Borisom Vincekom donose ovoga četvrtka, 07. svibnja, adaptaciju kultnog antiratnog satiričnog romana „Kvaka 22“ Josepha Hellera u režiji hollywoodskog veterana Mikea Nicholsa („Tko se boji Virginije Woolf“ , „Diplomac“, „Zaposlena djevojka“) iz 1970. godine. Projekcija u Klubu Pulske filmske tvornice počet će u 20 sati, a ulaz je slobodan.
„Kvaka 22“ (1961) je možda najpoznatiji američki antiratni roman. Prilikom izlaska podijelio je kritiku, no nedugo potom dosegnuo je kultni status. Radnja je smještena na talijanskom otoku Pianosa s kojeg polijeću američki bombarderi. Glavni lik je kapetan Yossarian koji je trenutno u bolnici zbog nečega poput žutice. To što se ne radi o pravoj žutici najviše muči njegove doktore koji ga drže pod kontrolom u nadi da će potpuno oboljeti i tako postati „sposoban“ za liječenje. Yossarian je odlučio ostatak rata provesti u bolnici jer je zaključio da ga „oni“ žele ubiti. Tko su to „oni“ – njemački vojnici koji pucaju u njegov avion dok po njima baca bombe ili zapovjednik koji konstantno povećava broj letova koje piloti moraju obaviti prije otpusta – Yossarianu je sasvim svejedno. On smatra da samo luđaci žele letjeti u borbenim misijama, ali ubrzo shvaća da postoji jedna kvaka…
„Bila je to samo jedna kvaka i to Kvaka 22 koja je specificirala da je skrb za vlastitu sigurnost pred opasnostima koje su stvarne i neposredne proces racionalnog duha. Orr je bio lud i mogao je biti pošteđen letenja. Trebalo je samo da zatraži da bude pošteđen, ali čim bi zatražio, ne bi više bio lud i morao bi još izvršavati borbene zadatke. Orr bi bio lud kad bi još izvršavao borbene zadatke, a duševno zdrav kad ih ne bi izvršavao, ali ako je bio zdrav, morao ih je izvršavati. Ako ih je izvršavao, bio je lud pa nije morao; ali ako ih nije htio izvršavati, bio je duševno zdrav i morao je. Yossarian je bio duboko potresen apsolutnom jednostavnošću te klauzule Kvake 22 i zazviždao je u znak divljenja.“
Adaptacija romana koju potpisuje Mike Nichols nije dosegla popularnost knjige unatoč tome što se u njoj pojavljuje cijeli niz popularnih glumaca kao što su Anthony Perkins, Martin Sheen, Jon Voight i Orson Welles, dok je glavnu ulogu kapetana Yossariana odigrao briljantan Alan Arkin. Film je naišao na financijske probleme zbog skupih scena leta bombardera i zbog toga si Nichols nije mogao priuštiti statiste. Upravo taj manjak ljudi on je preokrenuo u svoju korist pa je praznina kojom film obiluje gotovo nadnaravna. Poruka romana u potpunosti je zadržana iako je Nichols morao skratiti neke scene i zanemariti sporednije likove. Najduhovitiji dijalozi iz knjige savršeno su se uklopili u ovaj vizualno impresivan uradak koji nas još jedanput uči o strahotama rata i ljudskoj gluposti.
Bijele večeri program je Kluba PFT-a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča, a strukturiran je poput kluba čitatelja. Projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je publika unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.
Osnovne informacije:
Knjiga:
Joseph Heller „Kvaka 22“ (Šareni dućan, 2007., 459) – dostupna u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula u devet (9) primjeraka.
Film:
„Catch 22“ (1970.)
Režija: Mike Nichols
Glavne uloge: Alan Arkin, Anthony Perkins, Martin Sheen, Jon Voight, Orson Welles, Bob Balaban, Martin Balsam, Richard Benjamin, Olimpia Carlisi, Marcel Dalio, Art Garfunkeli dr.
