Retrospektiva Daniela Šuljića
Dvadeset godina bavljenja animacijom Daniela Šuljića bit će obilježeno retrospektivom u Klubu Pulske filmske tvornice, gdje ćemo ovoga četvrtka, 17. listopada, s početkom u 20 sati pogledati 12 kratkih filmova. Autor će biti prisutan putem videolinka, a razgovor će moderirati pulski animator Draško Ivezić.
Nakon zagrebačke Likovne akademije Daniel Šuljić (1971) je pohađao animaciju u Beču, gdje je 1997. diplomirao filmom „Sunce, sol i more“. Tematski i tehnički raznovrsni, njegovi radovi svjedoče o specifičnom umjetničkom senzibilitetu i eksperimentatorskom duhu. Njihov je stil prepoznatljiv neovisno o tehnici kojom su realizirani – uljem na staklu, animiranjem zrnaca kave na staklenoj podlozi ili animiranjem crteža u olovci, na papiru. Gotovo svi su dominantno crno-bijeli, s naglašenim crtežom, iako Šuljić ponekad negira postojanost čvrste linije titravošću zrnaca kave ili tragovima ulja na staklu. Izuzetak je „Kratki život“ (2007), koji je rezultat suradnje s Johannom Freise.
Obrađujući različite teme pretežno nadahnute svakodnevicom i suvremenim životom Šuljić ispisuje svojevrstan dnevnik vlastitih senzacija. Tako je „Sunce, sol i more“ niz nostalgično-poetskih slika, dok „Kolač“ (1997) govori o nemoći pravde među ljudima i banalnostima koje prerastaju u sukobe. Suočavanje djeteta s izvanjskim svijetom predočeno je u „Filmu s djevojčicom“ (2000), a razmišljanje o mogućnosti autorovog gubitka djeteta u „Mogu si to jako dobro zamisliti“ (2003). Tu su i glazbeni spot „Di je, ni je“ (2001), koji s dozom duhovitosti pripovijeda pučku romantičnu priču, te „Kratak život“, sumorni film o djevojci u suvremenom društvu i nemogućnosti ostvarenja u njemu. Svaki od korištenih tehnika i oblika, stila i načina likovnog izraza odgovaraju odabranoj temi, a Šuljić, koji je ostvario i uspješnu karijeru glazbenika, pažljivo i s istančanim osjećajem za ritam, zvukove i glazbu usklađuje ih s atmosferom i ritmom filma.
Dosadašnji Šuljićev opus od osobite je važnosti za hrvatsku animiranu filmsku scenu jer po odabiru tema, korištenju za našu animaciju novih i rijetkih tehnika te kvaliteti bitno odudara od proizvodnje 90-ih godina. Naime, tada se u hrvatskoj animaciji – uglavnom zbog krize u Zagreb filmu, isključivim proizvodnim centrom animacije do kraja 80-ih – uglavnom nije događalo ništa. Novo doba počinje upravo „Kolačem“, u kojemu je vidljiv utjecaj inozemnih umjetničkih strujanja te popratni odmak od dominantne tradicije zagrebačke škole. On se ponajprije očituje u korištenju tehnike ulja na staklu, nove za dotadašnje trendove u hrvatskoj animaciji, a potom i stilu te načinu pristupa temi (problem ostvarivanja zajedničkog jezika među ljudima).
Prijelomni za hrvatsku animaciju nisu samo Šuljićevi raniji studentski filmovi – „Evening Star“ (1993), „Walzer“ (1994) i „Leckdonalds“ (1995) – već i kasniji radovi, od već spomenutih „Sunce, sol i more“, „Film s djevojčicom“, „Mogu si to jako dobro zamisliti“, pa sve do posljednjeg „U lancima“ (2011). Radovi jednog jednog od najnagrađivanijih hrvatskih animatora mlađe generacije do sada su prikazani na više od 200 međunarodnih festivala na kojima su osvojili 20-ak priznanja.
Program je nastao u suradnji s Kratkim utorkom Hrvatskog filmskog saveza, a ulaz je besplatan.
Raspored programa:
1993 – Evening Star, Hochschule.f.A.K., Wien, 4′ 10″
1994 – Walzer, H.f.A.K., Wien, 3′ 00″
1995 – Leckdonalds, H.f.A.K., Wien, 2′ 30″
1996 – Highway 59, sa GONE BALD H.f.A.K., Wien, 2′ 20″
1997 – Sunce, sol i more, H.f.A.K., Wien, 4′ 50″
1997 – Kolač, Zagreb film, Zagreb, 7′ 50″
2000 – Film s djevojčicom, Zagreb film, Zagreb, 8′ 30″
2000 – Zlatorog, Mutual loops, Wien, 2′ 30″
2001 – Di je? Ni je, sa ŠO MAZGOON Dignitaj volumen, Wien, 3′ 00″
2003 – Mogu si to jako dobro zamisliti, Wien/Zagreb, 3‘ 50″
2007 – Kratak život, sa Johannom Freise, Wien/Kiel, 9′ 02″
2011 – U lancima, Kreativni Sindikat, Zagreb, 7‘ 00″
