Pulska filmska tvornica

Fufilm je udruga u kulturi, a osnovala ju je grupa osoba koje rade u oblasti kulture i audiovizualnog, te doživljavaju svoj posao kao sredstvo borbe protiv nadolazećeg ništavila. U ovoj jednoj rečenici sažet je Manifest Fufilma, udruge iz Bologne osnovane 2011., koju ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice predstaviti ovoga četvrtka, 27. veljače, s početkom u 20 sati.

Glavna zadaća Fufilma je produkcija dokumentaraca socijalne i antropološke tematike s naglaskom na društvo i zbilju, te povijest i društveno-kulturne projekte. Udruga se bavi razvojem, produkcijom i postprodukcijom vlastitih radova – od autorskih i povijesnih dokumentaraca do kratkometražnih igranih filmova i projekata participativnog videa.

Fufilm će putem video linka predstaviti Gianluca Marcon i Marco Landini, a na programu će biti dva filma, “Ortobello” i “Dove osano le mucche” (Gdje se usuđuju krave).

Predstavljanjem talijanske udruge u Klubu Pulske filmske tvornice nastavljamo sa širenjem i obogaćivanjem programa, točnije onog njegovog dijela kojim smo do sada predstavljali hrvatske filmske organizacije, a kojim ćemo ubuduće obuhvaćati i srodnu inozemnu scenu.

PROGRAM PROJEKCIJE:

ORTOBELLO. Primo concorso di bellezza per orti., dokumentarni, 2012, 32’20’’ (titlovi na engleskom jeziku)

U društvenom centru za starije osobe “Casa del Gufo” organizirano je prvo natjecanje “Ortobello” za odabir najljepšeg vrta. Ono je tek povod priči o urbanim vrtovima i njihovim korisnicima: 84-godišnjem Peppinu, koji je udovac već više od dva desetljeća i u vrt odlazi jer ne zna gdje bi drugdje provodio vrijeme; umirovljenom kamionistu Guidu, kojemu su 92 godine i u vrtu, daleko od očiju supruge, skrivečki puši cigarete; Lucianu, koji je glavni favorit za pobjedu zbog toga što je njegov vrt savršeno organiziran.

Režija: Marco Landini i Gianluca Marcon

Scenarij: Gianluca Marcon

Produkcija: Fufilm

Direktor fotografije: Marco Landini

Montaža: Marco Landini

Glazba: Nicola Guazzaloca

DOVE OSANO LE MUCCHE, dokumentarni/antropološki, 2010, 13’, (bez titlova)

U filmu je prepričan jedan radni dan na planinskoj ispaši u Švicarskoj, u Kantonu Ticino, na 1900 metara nadmorske visine. Alpe Brescianu drži mladi talijanski par, mljekarica Marianna i pastir Quinto, koji posao obavljaju slijedeći, koliko god je to moguće, tradiciju. Dan počinje rano: Quinto traži i okuplja krave za prvu mužnju. Prije osam sati ujutro mlijeko stiže u siranu, gdje Marianna započinje s preradom. Film je dobio prvu nagradu na Riace in Festivalu u kategoriji lokalne/materijalne kulture i drugu nagradu, te nagrade publike, na Valsusa film festivalu u kategoriji Alpe.

Produkcija: Fufilm

Režija: Marco Landini i Cristina Donno

Scenarij: Marco Landini i Cristina Donno

Fotografija: Marco Landini

Glazba: Massimiliano Amatruda

Udruga Institut organizirala je u petak, 21. veljače, u Klubu Pulske filmske tvornice predavanje pod nazivom “Prevencija HIV/AIDS-a i ostalih krvlju i spolno prenosivih bolesti”. Predavanje u sklopu projekta “Skretničar II” održale su dr. Jasna Valić i dr. Vlasta Skopljak iz Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.

PREDSTAVLJANJE DAVORA SANVINCENTIJA U KLUBU PULSKE FILMSKE TVORNICE

Retrospektiva eksperimentalnih filmova

U prikazanim filmovima Davora Sanvincentija je moguće pratiti putanju autorovog propitivanja ljudskih osjeta i percepcija, kao i porast interesa za istraživanjem koncepta iluzije koji danas prvenstveno karakterizira njegovo stvaralaštvo

PULA

Svojevrsnom retrospektivom svojih ranih eksperimentalnih filmova i video radova te osvrtom na eksperimentalne pristupe u live media koncertima predstavio se preksinoć u Klubu Pulske filmske tvornice multimedijalni umjetnik Davor Sanvincenti. Autor je priliku iskoristio kako bi se i sam prisjetio prvih ostvarenja te ih sagledao s današnjeg, iskustvom bogatijeg kuta.
– Neke od radova nisam pogledao već trinaest godina. Razmišljam što sam mogao napraviti drugačije, ali oni su rezultat nekog drugog vremena, osjećaja i interesa, i zbog toga ih ne bih prepravljao, rekao je Sanvincenti nakon prvog dijela programa tijekom kojega su prisutni pogledali eksperimentalne filmove i video radove “Believe” (2001), “V-AV memoriju” (2007), “Ana je otišla” (2009), “The River” (2009) i “Katarinu” (2006).
U njima je moguće pratiti putanju autorovog propitivanja ljudskih osjeta i percepcija, kao i porast interesa za istraživanjem koncepta iluzije koji danas prvenstveno karakterizira njegovo stvaralaštvo. Video i zvuk u njemu imaju fundamentalnu ulogu te su u potpunosti ravnopravni u stvaranju novog, iluzornog ambijenta koji usisava gledatelje nizom poticaja bogatih intelektualnim i emotivnim podražajima (live media koncerti “Two lines in a loop”, “In C – slučaj fratri z buraji” i “Unutar strukture”).
Gledatelji su ostali bez riječi prilikom predstavljanja trećeg dijela multimedijalne instalacije prikazane u trilogiji “Nevidljivi pejzaži” pod nazivom “Svemir”. U galeriji Bačva Meštrovićeva paviljona u Zagrebu posjetitelji su mogli uroniti u fascinantni beskraj projiciran po zidovima, dok se zbog velike zasićenosti zvučnim valovima zvuk doslovno mogao fizički osjetiti.
– Kada smo tijekom postavljanja instalacije istraživali efekte zvuka kao pokusni kunić zauzeo sam centralno mjesto u prostoru i u trenutku paljenja srušio sam se na pod. Kasnije smo pronašli jačinu čije je vibracije moguće osjetiti cijelim tijelom, a da ne smetaju ljudima. Oni u prostoru nisu mogli pričati jer je zvuk stvorio fizičke barijere zbog kojih su se riječi ispresijecale i ponavljale. Prije no što smo skinuli instalaciju zatvorili smo se u galeriju kako nas ne bi mogli izbaciti i ponovo smo se igrali sa zvukom. Dok se nama ništa loše nije desilo, na fasadi suprotne zgrade HDZ-a nastala je pukotina, ispričao Sanvincenti, kojega je upravo ka filmu i videu privukao taj materijalni aspekt, odnosno kako on kaže “kod filma je lijepo to što ga možeš polizati”.

BORIS VINCEK, GLAS ISTRE