Pulska filmska tvornica

Raznovrsni program uz projekcije i gostovanje Revije hrvatskog filmskog stvaralaštva, predstavljanje „Video novinarstva – radionice medijske pismenosti“ i javnu diskusiju, te Školu animiranog filma pripremila je Pulska filmska tvornica za mjesec kojim ispraćamo 2016. godinu. Program će započeti Klubodromom PFT-a I nezavisnom crno-bijelom dramom/komedijom/krimićem „Pod udarom zakona“ (Down by Law, 1986.) Jima Jarmuscha – s izvrsnim Tomom Waitsom, Johnom Luriem i Robertom Benignijem u glavnim ulogama – koja će biti prikazana ovog četvrtka, 01. prosinca, u 20 sati, a moderatorica će biti Ivana-Nataša Turković.

Radnja trećeg Jarmuschovog dugometražnog filma vrti se oko uhićenja i bijega iz zatvora trojce muškaraca, nijedan od kojih nije veliki kriminalac, no svi imaju lošu sreću u životu i odabiru prijatelja. Redatelj je ovdje odbacio uobičajene klišeje vezane za sam bijeg i, umjesto na način njegove izvedbe, fokusirao se na interakciju među zatvorenicima. Ključan element ovog konstruktivističkog neo-noira je spora kamera Robbyja Müllera, koja hvata arhitekturu New Orleansa i močvare Louisiane u koju zatvorenici dospijevaju. „Pod udarom zakona“ ima tempo i ritam bluesa i jazza, a glazbu su radili muzičari Tom Waits (čija pjesma “Jockey Full of Bourbon” veličanstveno otvara film) i John Lurie. Osim toga, u filmu je po prvi put predstavljen američkoj publici talijanski komičar Roberto Benigni.

Tijekom vikenda, odnosno 03. i 04. prosinca, u Klubu PFT-a bit će održan od 16 do 20 sati prvi dio Škole animiranog filma, koju će voditi Marko Zdravković-Kunac uz asistenciju Vanje Ujčića i Lare Šebelja. ŠAF je besplatan za polaznike, učenike viših razreda osnovnih škola, koji će savladavati osnove animacije i stop frame animacije uz pomoć softwarea Dragonframe, i u konačnici napraviti dva animirana filma u stop frame tehnici. Može ga pohađati najviše 15 polaznika, a prijave se šalju na mail pulskafilmskatvornica@gmail.com (osnovni podaci o djetetu i kontakt roditelja). Zainteresirani se mogu prijaviti do petka, 02. prosinca, do 12 sati. Više informacija moguće je dobiti na broj mobitela 095 55 818 53. Drugi dio ŠAF-a bit će održan narednog vikenda, to jest 10. i 11. prosinca, u isto vrijeme.

Naredni program, prezentacija rezultata Video novinarstva – radionice medijske pismenosti uz javnu diskusiju, bit će održan 07. prosinca u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc s početkom u 19 sati. Tom će prilikom biti prikazane realizirane TV reportaže sudionika ovog partnerskog projekta Pulske filmske tvornice i udruge Metamedij, učenika pulske Gimnazije i ŠPUD-a. Oni su na radionicama usvojili znanja i vještine potrebne za pokretanje i produkciju vlastitog medijskog proizvoda, uz korištenje novomedijskih alata i novih trendova u novinarstvu. U javnoj diskusiji na temu „Mladi i mediji – od edukacije do produkcije“ sudjelovat će Boško Picula, Denis Mikolić i Stefani Veljak Gašparić, a moderatorica će biti Tanja Carić. Nakon programa slijedi druženje uz glazbeni program!

Naredne večeri, 08. prosinca, u 20 sati vraćaju se Književno-filmske Bijele večeri s Borisom Vincekom, koje će ovog puta biti posvećene „Malteškom sokolu“ Dashiella Hammetta i Johna Hustona. Redateljev prvijenac iz 1941. temelji se na Hammettovom detektivskom romanu iz 1929., čiji se glavni lik, Sam Spade, često navodi kao ključna figura u razvoju tvrdo-kuhanog detektivskog žanra. Spade kombinira nekoliko značajki dotadašnjih detektiva, a prvenstveno hladnoću i ravnodušnost, nedostatak sentimentalnosti, izuzetnu pažnju za detalje, upornost, odlučnost u ostvarenju svoje vizije pravde i, ponekad, nemilosrdnost. Priča prati privatnog detektiva i njegova posla s tri beskrupulozna i ekscentrična kriminalca, i jednom prekrasnom lažljivicom, koji pokušavaju doći do neprocjenjivog kipa sokola. U filmu glume Humphrey Bogart, Mary Astor, Peter Lorre, Sydney Greenstreet i Gladys George, a Hustonova treća i do tad najpoznatija filmska adaptacija romana pripada klasičnom noiru.

Nedavno održana 48. revija hrvatskog filmskog stvaralaštva bit će predstavljena u sklopu Klubodroma PFT-a 15. prosinca u 20 sati. Tada će biti prikazan jedan dio filmova nagrađenih na ovogodišnjem izdanju, dok ćemo preostale pogledati u drugom dijelu programa tijekom siječnja naredne godine. Moderator večeri bit će Marko Zdravković-Kunac.

Uslijedit će projekcija glazbenog dokumentarca „Heima“ (2007.) Sigur Rósa, islandskog post-rock benda koji se nakon turneje vratio na rodni otok i na ljeto 2006. održao ondje niz besplatnih i nenajavljenih koncerata. Dva su velika koncerta na otvorenom, dok su preostali manji. Tu su i jedan protestni nastup protiv brane Kárahnjúkar te akustični koncert u kafiću za obitelj i prijatelje. Redatelj Dean DeBlois uskladio je u filmu eterični zvuk hvaljenog Sigur Rósovog albuma „Takk…“ (2005.) s nezemaljskom ljepotom ruralnog Islanda – njegovim snježnim planinskim vrhovima, gejzirima, napuštenim industrijskim gradom… DeBlois (nominiran za Oscara za neobični crtić „Lilo & Stitch“) hvata tu zadivljujuću i surealnu scenografiju s velikom pažnjom za kompoziciju. U montaži se nije bojao zadržati se na kuljanju slapa, stopama koje nestaju u pijesku ili osamljenoj cesti koja se gubi na horizontu. Njegova fotografija, istovremeno introspektivna i veličanstvena, savršeno nadopunjava Sigur Rósov repertoar. Redatelj ujedno otkriva kako bend crpi nadahnuće direktno iz okruženja, koristeći u stvaranju glazbe kamenje, pa čak i osušen rabarbaru. Program je zakazan za 22. prosinac u 20 sati.

Posljednji ovogodišnji Klubodrom bit će održan 29. prosinca u 20 sati, a na programu će biti „Dangube“ (I vitelloni, 1953.) Federica Fellinija. Ova komična drama je studija karaktera petorice mladića – intelektualca Leopolda, ženskaroša Fausta, zrelog Moralda, infantilnog Alberta i neizlječivog kockara Riccarda – iz malog primorskog talijanskog gradića, čiji se životi nalaze na prekretnici. Bez ikakva cilja u životu, oni provode dane u dokolici,  zabavljajući se, pijući i „loveći“ žene. Jedini od prijatelja koji želi više od života je Moraldo, svojevrsni Fellinijev alter-ego. U „Dangubama“ je izražen autobiografski moment koji zrcali značajne društvene promjene u Italiji ’50-ih godina, a film je smatran prekretnicom u redateljevom umjetničkom razvoju. Glazbu potpisuje Nino Rota, dok su u glavnim ulogama Alberto Sordi, Franco Fabrizi, Franco Interlenghi i Leopoldo Trieste. Moderatorica posljednje dvije Klubodromske večeri bit će Ivana-Nataša Turković.

Svi programi su besplatni!

Programi Kluba Pulske filmske tvornice ostvareni su uz pomoć Zaklade Kultura nova, Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatskog filmskog saveza, udruge Metamedij, Grada Pule i Istarske županije.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Intenzivna 6. Škola animiranog filma (ŠAF) bit će održana u Klubu Pulske filmske tvornice prva dva vikenda u prosincu, odnosno 03. i 04. te 10. i 11. prosinca, od 16 do 20 sati. Vodit će ju Marko Zdravković-Kunac uz asistenciju Vanje Ujčića i Lare Šebelja. Radionica je besplatna za polaznike, učenike viših razreda osnovnih škola, koji će na njoj savladavati osnove animacije i stop frame animacije uz pomoć softwarea Dragonframe, te u konačnici napraviti dva animirana filma u stop frame tehnici.

Školu može pohađati najviše 15 polaznika, a prijave se vrše putem maila pulskafilmskatvornica@gmail.com na koji je potrebno poslati osnovne podatke o djetetu i kontakt roditelja. Zainteresirani se mogu prijaviti do petka, 02. prosinca, do 12 sati. Više informacija moguće je dobiti na broj mobitela 095 55 818 53.

U sklopu 5. ŠAF-a realiziran je film Lažna stvarnost, dok su na 4. ŠAF-u napravljena čak četiri filma. Jedan od njih, U raljama života, dobio je na 53. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece treću nagradu.

Školu animiranog filma financijski podržava Hrvatski audiovizualni centar.

Premijera sedam filmova, jedno eksperimentalno nadosnimavanje i Kritičko rešeto s profesionalnim filmskim i televizijskim snimateljem te autorom Borisom Poljakom održani su preksinoć (20. studenog) u prepunom Klubu PFT-a u sklopu predstavljanja 12. Škole filma „Pulska filmska tvornica 2016.“. Uz kratak uvod pojedinih autora prikazani su kratkih dokumentarni, eksperimentalni i hibridni filmovi „Na moru“ Lare Šebelja, „Iz ogledala“ Nastasje Miletić, „A Silent Struggle“ Anđela Semolića, „Nervi“ Aurore Dobrić, „1916.“ Svena Ryšlavya, „S.O.U.R.“ Ivana Smoljana i „Gorenje“ Michelea Bulešić. Za nedovršeni „Dag Lev“ Sande Letonje-Marjanović bilo je organizirano snimanje putem refleksije projiciranog materijala s disko kugle i ogledala na green screen, a prikazan nije „Polip“, improvizirani film voditelja škole Zorka Sirotića, Tome Zidića i Martina Šatovića koji ga također nisu uspjeli privesti kraju.

Kako je istaknuo Marko Zdravković-Kunac, moderator večeri i producent škole, Kritičko rešeto na kojemu gostujući filmaš analizira i komentira novonastale radove je neophodno zbog toga što autori nemaju odmak te im je potrebna savjetodavna pomoć kako bi uspješno doradili svoje filmove. Poljak se nakon svake pojedine projekcije osvrnuo na prikazani film i diskutirao s mentorima, a odmah na početku objasnio je „pravila igre“.

– Ne osjećam se kao objektivna istina i volio bi da ni vi to tako ne doživljavate. Ne postoji objektivna vizija koja kaže što je dobro a što loše, i zato nemojte preozbiljno shvatiti ono što govorim. Uz to, moramo uzeti u obzir olakšavajuće okolnosti zbog kratkog vremena izrade filma, iako vas nitko nikada neće pitati u koliko je vremena on realiziran.

Aurora Dobrić objasnila je da joj je ideja za „Nerve“, film u kojemu je težinu novinarske profesije predstavila putem ekscesivnog ponavljanja istih radnji, došla na radionici video novinarstva i medijske pismenosti Medionauti. Nju je pretočila u jednominutni eksperimentalni film koji se, po Poljakovim riječima, bavi ritmom i krupnim detaljima.

– To je uspjelo. Ali umjesto jačim ritmom, u početku je trebalo krenuti s dužim i sporijim kadrovima pa onda ubrzavati, kazao je i potom objasnio kako je česta greška autora ta što u malo vremena pokušavaju reći previše stvari, umjesto da se posvete bitnom.

– Uvijek moramo misliti na publiku i percepciju, iako je teško biti autor i gledati istovremeno kao gledatelj. Zato je dobro pustiti film da odleži deset dana i onda ga doraditi, zaključio je.

Što bi bilo kada bi ogledalo bilo svjesno onoga što vidi, pitanje je na kojega je u kratkom eksperimentalnom filmu „Iz ogledala“ odgovor pokušala pronaći Nastasja Miletić. Priča o njegovom životu, komentirao je Poljak, ima puno dobrih stvari, ali i neke koje mu se ne sviđaju. U prve spada to što je sniman poput amaterskih filmova iz ’60-ih godina.

– Ima dosta elemenata zaigranosti i simpatičnosti koje su mi drage, poput zumiranja istrošenog u ’70-ima. Nije mi se svidio prijelaz između performansa, pa se čine kao dva različita postupka koja nisu baš dobro legla. Problematične su i dvostruke kompozicije, a i muzika je upitna, i to ne samo zato što je prepoznatljiva nego i zbog toga što je prejaka za temu, kazao je Poljak, koji je više puta tijekom večeri naglasio da autori moraju paziti na odabir muzike zbog autorskih prava, ali i zbog toga što ona mora biti u funkciji filma, odnosno ne smije ga pojesti.

O obmanjujućoj istini i njezinoj suprotnosti progovorio je u eksperimentalnom filmu „A Silent Struggle Anđelo Semolić, koji je priču ispričao putem prazne prostorije u kojoj tek mrak otkriva razigranu kompoziciju špiljskih slika.

– Film je kratko i cjelovito djelo, ali nisam siguran da bih ga shvatio bez autorovog objašnjenja. Ali u eksperimentalnom filmu ne mora biti sve objašnjeno. Ovakva vrsta filma treba trajati tako da te uvuče u priču, a ideju će potom podcrtavati likovni elementi, rekao je Poljak koji nije imao druge opaske na ovaj dojmljiv rad.

Zanimljiv i poticajan za razmišljanje je po Poljakovim riječima dokumentarni film „S.O.U.R.“  Ivana Smoljana, koji se pozabavio grafitima i parolama s kraja Drugog svjetskog rata i danas vidljivim na zgradama. I ovdje je problem muzika, odnosno pjesma „Bella ciao!“, s kojom se u filmu, u dramaturškom smislu, događa raskorak.

Mockumentary „1916.“ Svena Ryšlavyja o Talijanima koji su te godine upali u Poreč kako bi uništili hidrobazu bio je težak zadatak, smatra Poljak, zbog toga što je ova uobičajena forma u kojoj se kombiniraju elementi igranog i dokumentarnog filma dosta zahtjevna. Međutim, rezultat je zanimljiv osobito zato što ima elemenata ekspresionističkog filma, ali i ovdje postoji problem s muzikom. Iako nije oduševljen filmom, Poljak u njemu vidi neke vrijednosti, a prije svega to da se ekipa na snimanju jako dobro zabavila.

U eksperimentalnom „Gorenju“ Michele Bulešić je također obradio temu rutinizacije života, no cilj mu nije bila kritika nego iznošenje vlastitih emocija straha i borbe.

– Film je super. Nemam što kritizirati nego mogu samo hvaliti. Vidi se da se sve vrti oko performansa, a film naginje k art filmovima koje rade likovnjaci. Oni se bave određenim likovnim elementima i onda ih pokušavaju prikazati na filmski način. Izvrstan je i izbor muzike koja je u suzvučju sa filmom, ritmom i atmosferom. Ali ovo je više galerijski film nego film za kino dvoranu. Svejedno, u njemu ne bih ništa mijenjao, zaključio je Poljak.

„Na moru“ Lare Šebelja, koja je sama snimala radnje svog tate i djeda, donosi jedan dan ribara. Poljak je kazao da je to klasični dokumentarac koji spada u kategoriju poetskih dokumentaraca, u kojima pratimo priču bez komentara, odnosno objašnjava ju se samo putem slike. Primjedbe je on imao na tehničke greške kao što je preeksponiranost, no u obzir treba uzeti činjenicu da je autorici ovo bilo prvo snimanje u životu.

O „Dag Levu“ kojega publika nije imala priliku pogledati ali je zato prisustvovala snimanju jednoga segmenta, Sanda Letonja-Marjanović je kazala da se bavi multidimenzionalnom matematičkom formulom. Iako je trebao biti dokumentarni, film će biti hibrid.

– Ovdje se određeni materijal tretira na eksperimentalni način. Kod eksperimentalnog filma cijela priča je u disciplini i u početku ne znate gdje ćete otići, kratko je poentirao Poljak te se potom osvrnuo na ovogodišnju školu.

– Generalna ocjena je super i sviđa mi se što postoje različiti pristupi. Dobro je što filmovi nemaju veze jedan s drugim jer se vidi da su autori dali svoje. Ovo je bila više radionica eksperimentalnog nego dokumentarnog filma, iako je danas ta granica među žanrovima pokidana, zaključio je Poljak.

12. Škola filma održavala se u Klubu PFT-a od 10. do 20. studenog i kao i do sada sastojala se od razrade ideje i scenarija, snimanja te montaže. Organizirana je bila u suradnji s Kinoklubom Zagreb i Hrvatskim filmskim savezom, a uz financijsku pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra i Zaklade Kultura nova.

Ivana-Nataša Turković, odnosi s javnošću Pulske filmske tvornice