Sunčica Fradelić predstavlja Kino klub Split

tabula rasa

Recentnom produkcijom mlađih autora te klasikom starije generacije predstavit ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 13. veljače, s početkom u 20 sati Kino klub Split. Filmove je za ovu priliku odabrala njegova predsjednica Sunčica Fradelić, koja će putem video linka govoriti o aktivnostima, produkciji, ciljevima i izazovima udruge čija je povijest usko povezana s poviješću hrvatske neprofesijske, alternativne i amaterske kinematografije.

U sklopu večeri pogledat ćemo eksperimentalne filmove “Fluorescencije” (1967) Ante Verzottija, “More šumi, val se pjeni” (2013) Natka Stipaničeva i “Tabula Raza” (2013) Sunčice Fradelić, video spot “Pohyeye” (2012) Fog Frog Doga, dokumentarni film “Lignje” (2013) Tončija Gaćine, igrani film “Red and Don” (2013) Luke Stojanca, animirane filmove “The calmest journey” (2013/14) kojega potpisuje Jasna i “Kosa” (2014) Alme Ćakić, te promo “Last call for film school” (2012) Martina Bilana.

“Kino klub Split je osnovan 1952. godine i njegovo je djelovanje prepoznato u javnosti kao jedna od izvornih odrednica u povijesti hrvatske neprofesijske, alternativne, amaterske kinematografije. Tijekom 60 godina djelovanja izmijenilo se već pet do šest generacija autora. Danas svjedočimo trenutku u kojemu osnovna ideja Kino kluba Split ponovo definira svoj oblik i funkciju. Od bavljenja isključivo problemima autorskog filma postajemo multidisciplinarna udruga koja svoju djelatnost organizira kroz širi spektar aktivnosti, kako onih stvaralačkog, tako i obrazovnog karaktera.

Organiziramo tjedne projekcije i predavanja, a klasični program filmske škole obogaćen je sadržajima iz obrade zvuka u audiovizualnim medijima, novih medija, autorskog i amaterskog filma i računalne animacije. Mjesečno se održavaju radionice i u suradnji s članovima pokušavamo homogenizirati stečeno znanje kroz paktični rad, druženje i diskusije. Pokušavamo stvoriti ozračje pogodno za kreativni rast, slobodu mišljenja i izraza, te osigurati uvjete za nesmetanu cirkulaciju razmjene ideja i iskustava. Odabirom filmova koji će biti prikazani obuhvatila sam recentnu produkciju mlađih autora, no uvrstila sam i jedan klasik starije generacije, film “Fluorescencije” Ante Verzottija iz 1967.”

Sunčica Fradelić

 

PROGRAM PROJEKCIJE:

1. Ante Verzotti: Fluorescencije, eksperimentalni, 1967, 4’8”

2. Natko Stipaničev: More šumi, val se pjeni, eksperimentalni, 2013, 6’18”

3. Fog Frog Dog: Pohyeye, video spot, 2012, 3’11”

4. Sunčica Fradelić: Tabula Raza, igrani eksperimentalni, 2013, 12”

5. Tonči Gaćina: Lignje, dokumentarni, 2013, 7’5”

6. Jasna: The calmest journey, animirani, 2013/14, 2’44”

7. Alma Ćakić: Kosa, animirani, 2014, 1’33”

8. Luka Stojanac: Red and Don, igrani, 2013, 10′

9. Martina Bilan: Last call for film school, promo, 2012, 58”

Besplatna radionica kamere i snimanja, te javno predavanje Kristijana Burlovića

kristijanburlović

Besplatnom Radionicom kamere i snimanja  redatelja i snimatelja Kristijana Burlovića iz pulske Medvid produkcije nastavlja se ovoga vikenda zimski ciklus produkcije Pulske filmske tvornice započet krajem siječnja Radionicom razvoja ideje i scenarija filmskog redatelja i pedagoga Igora Bezinovića.

Radionica će početi u subotu, 15. veljače, u 10 sati u Klubu Pulske filmske tvornice četverosatnim javnim predavanjem o tehničkim aspektima kamere i kadriranju. Od 17 do 21 sat bit će održan praktikum, koji će biti nastavljen i u nedjelju, 16. veljače, u dva termina – od 10 do 14 sati te od 17 do 21 sat. Iako je prvenstveno namijenjen polaznicima Radionice razvoja ideje i scenarija, u praktični dio također se mogu uključiti sve zainteresirane osobe. Prijave se vrše putem maila pulskafilmskatvornica@gmail.com te su otvorene do petka, 14. veljače.

Kristijan Burlović je režirao i snimio sve video spotove svijetski renomiranog dueta 2Cellos, ali i drugih domaćih grupa i glazbenika poput Nole, Maera ili Faulta. Također, snimio je prvi dugometražni pulski film “Pulska veza” redatelja Zorana Mikletića.

Večer s redateljem: Andrej Korovljev

U Pulskoj filmskoj tvornici prezentiran je sinoć dosadašnji rad pulskog redatelja Andreja Korovljeva. U ležernom uvodnom razgovoru s moderatorom Markom Zdravkovićem – Kuncem, autor se najprije osvrnuo na devedesete i svoj odlazak iz Hrvatske u inozemstvo, odnosno na relaciju Amsterdam – London te ondje stečena iskustva, kroz prizmu fizičkog rada i visokog obrazovanja, koja su ga oblikovala i izgradila te poslužila kao svojevrsni supstrat za njegove dokumentarne filmove.

Opisujući anksioznu atmosferu sveopće „tuđmanizacije“, koja ga je zatekla pri povratku u Hrvatsku, nakon kreativno slobodoumnijeg života vani, autor je bez ustručavanja odgovorio na Zdravkovićevo relativno provokativno pitanje kako se posljedično počeo baviti snimanjem reklama, priznajući da je radio da bi preživio, ali i ujedno percipirao tako zarađen novac kao pogonsko gorivo za zahtjevnije projekte koje je imao na umu.

Očekivano, publika je pokazala velik interes za predstojeći Korovljev projekt, dokumentarac o neprežaljenom pulskom glazbeniku Branku Črncu Tusti. Sam Korovljev istaknuo je kako bi volio da je na ideju o konkretizaciji spomenutog dokumentarca došao „barem pet godina ranije“, i to ne samo zato da izbjegne u određenoj mjeri stereotipno mistificiranje prerano preminulog junaka jedne generacije. Naime, po autorovu mišljenju, pogrešno je osvijestiti nečiju vrijednost tek u trenutku kad izgledan postane gubitak te osobe, kao što se u ovom slučaju, nažalost, to dogodilo tek u vrijeme Tustine dijagnoze i borbe s teškom bolešću, koju je naposljetku i izgubio.

Svjestan opsežnosti i zahtjevnosti projekta kojeg se prihvatio, kao i velikih očekivanja pulske publike,  Korovljev je konstatirao kako je snimanje o prošlim događajima uvijek teško i nezahvalno, budući da ovisi o nepotpunoj arhivskoj građi, sugovornicima, njihovim individualnim sjećanjima i interpretacijama te nemogućnosti intervencije, koja je često dobrodošla, pa čak i nužna u realnom vremenu i prostoru. Na pitanje hoće li film kao takav biti interesantan, prepoznatljiv i shvatljiv i širem auditoriju, kao i lokalnom, Korovljev je ustvrdio da  je u svom dosadašnjem radu uvijek težio osvijestiti i prikazati izvornu emociju, kao univerzalnu kategoriju prepoznavanja. Slijedeći tu premisu, Korovljev vjeruje da će svi gledatelji s prostora bivše Jugoslavije (od kojih su se mnogi javili „sa svih strana“ upravo na Korovljev poziv o prikupljanju arhivskih materijala vezanih za Tustu i KUD Idijote, s privatnim fotografijama i snimcima) shvatiti poantu filma, dok možebitnom gledateljstvu „izvana“, neće odmoći poznavanje terminologije i povijesnih okolnosti na jugoslavenskom teritoriju netom prije izbijanja rata, gdje su se KUD Idijoti pokazali kao svojevrsni „voice of sanity“.

Prisutni su sa zanimanjem odgledali oba Korovljeva dokumentarca, „Una Storia Polesana“ te višestruko nagrađivani „Godine hrđe“.

„Una Storia Polesana“, nastao u sklopu dokumentarne radionice, prikazuje nevjerojatnu ambivalenciju pulskog gradskog središta, koje iza turističke privlačnosti skriva svoje opskurnije naličje, udaljeno tek stotinjak metara, tzv. mahalu, nastanjenu osebujnim stanovnicima koje je grad u potpunosti zaboravio.
Usprkos težoj socijalnoj tematici, filmom dominiraju svjetlost i pitoresknost razglednica iz nekog prošlog vremena. Ondje se, naime, živi sporo i punokrvno, na način koji je današnjim urbanim sredinama potpuno stran. Priča se razvija strujom svijesti protagonista, slažući minijaturu po minijaturu u slojevit i kompleksan mozaik o pritajenoj, nepriličnoj i izumirućoj zajednici u našem neposrednom susjedstvu, od koje je uvijek lakše distancirati se i odvratiti pogled u stranu.

S „Godinama hrđe“ Korovljev je nastavio u istom tonu, pozabavivši se teškom svakodnevicom ljudi zaposlenih u pulskom brodogradilištu „Uljanik“, koji ondje čitav svoj radni vijek provode obavljajući najopasniji posao u brodogradnji, odnosno nanošenje antikorozivne zaštite. Opasnost od udisanja otrovnih plinova, konstantni rad bez ijednog slobodnog dana i surovi uvjeti na radnom mjestu, učinili su protagoniste letargičnima i tupima. Većina njih u nekoliko navrata ističe kako su isti posao prisiljeni obavljati zbog teške financijske situacije u kojoj se nalaze, zajedno sa svojim obiteljima. Korovljev prikazuje mučnu atmosferu beznađa i ispraznosti s jedne strane ograde te groteskne samohvale nadređenog i odgovornog direktora, koji je, ironično, i sam započeo svoju karijeru na istom radnom mjestu, no tridesetak godina poslije, spokojno sjedi u svome uredu, uvjeren kako je „sve svoje zadatke uspješno obavio“ i kako su radni uvjeti njegovih zaposlenika posve zadovoljavajući.
Korovljev je nakon projekcije otkrio kako su mu dežurni i ažurni dušobrižnici usred snimanja zabranili ulaz i daljnje snimanje na Otoku te kako je, nakon prvotne panike, problem riješen osobnim angažmanom producenta Puhovskog, čije je ime u tom trenutku bilo „zvučnije“. Na premijeri filma nisu se pojavili rukovodeći, budući da se Korovljev otvoreno svrstao na stranu radnika ugrožene egzistencije (od kojih su neki dobili otkaz, unatoč potencijalno fatalnim ozljedama na radu koje su pukom srećom preživjeli).  Mada bi dokumentarni film inicijalno trebao težiti objektivnosti, u ovom je slučaju to bilo nemoguće, smatra Korovljev, kasnije ironično nadodajući da je i ovaj hvaljeni i nagrađivani film snimljen s budžetom za „ćevape i putne troškove“.

Predstavljanje je završilo očekivanim burnim aplauzom prisutnih, nakon čega je nastavljeno neformalno druženje s redateljem i ostalim sudionicima.

Nives Galić, Kulturistra

Predstavljanje Andreja Korovljeva

andrej korovljev-godine hrđe
Dvama dokumentarnim filmovima – “Godine hrđe” i “Una storia Polesana” – predstavit ćemo u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 6. veljače, s početkom u 20 sati pulskog redatelja Andreja Korovljeva, koji u Puli trenutno snima biografsko-glazbeni dokumentarac posvećen Branku Črncu Tusti, nedavno preminulom frontmanu legendarnog pulskog punk-rock banda Kud Idijoti. Razgovor s autorom moderirat će Marko Zdravković-Kunac, sudionik zagrebačke dokumentarno-aktivističke scene s kraja ‘90-ih.
Andrej Korovljev je rođen u Puli 1970. Po završetku srednje škole studirao je strojarstvo u Zagrebu, a 1995. odlazi u London, gdje studira filmsku režiju na Westminsterskom sveučilištu. Nakon povratka u Hrvatsku započinje profesionalnu karijeru te potpisuje nekoliko kratkih filmova, dokumentaraca, TV-emisija i glazbenih video spotova. Dokumentarac “Una Storia Polesana” režirao je 1999., dok iduće godine dovršava dokumentarac “Godine hrđe” s kojim osvaja Nagradu za najbolji dokumentarni film, Nagradu Jelena Rajković za najboljeg mladog redatelja i Nagradu za najbolju montažu na Danima hrvatskog filma. Do sada je režirao i nekoliko stotina reklama za velike hrvatske korporacije te inozemne naručitelje. Njegove reklame, dokumentarni filmovi i glazbeni video spotovi dobili su brojne hrvatske i međunarodne nagrade. Korovljev je član Društva hrvatskih filmskih redatelja.

UNA STORIA POLESANA, 28’, 1999
Na stanovnike Mahale, siromašne multikulturalne zajednice udaljene svega stotinjak metara od raskošnog zaštitnog znaka istarskog turizma – pulskog amfiteatra, život polako zaboravlja. “Una storia polesana” svojevrsna je oda jednostavnom načinu života jednostavnih ljudi. Ujedno, to je i posveta gradu koji bespovratno tone u poslijeratnu depresiju. Film je nastao u okviru dokumentarne radionice na Imaginarnoj akademiji u Grožnjanu.
Produkcija: Factum
Redatelj: Andrej Korovljev
Scenaristi: Andrej Korovljev, Dana Budisavljević
Producent: Nenad Puhovski
Snimatelj: Jurica Jagetić
Montažerka: Dana Budisavljević
Skladatelji: Trijo Porkodijo, Dark Busters
Fotografkinja: Jasna Buić
Tonski snimatelj: Mile Blažević

GODINE HRĐE, 35’,2000
Priča o ljudima koji svoj radni vijek provode iza zida pulskog brodogradilišta Uljanik obavljajući najteži i najopasniji posao u brodogradnji — nanošenje antikorozivne zaštite. Prašina, hrđa, otrovni plinovi, nehumani radni uvjeti i posao bez dana odmora, polako pretvaraju ove ljude u rezignirane strojeve za rad. Skriveno pod krinkom privatizacije, beskrupulozno iskorištavanje u potpunosti ih je lišilo ponosa i dostojanstva.
Produkcija: Factum
Redatelj: Andrej Korovljev
Scenaristi: Andrej Korovljev, Dana Budisavljević
Producent: Nenad Puhovski
Snimatelj: Igor Savatović
Montažerka: Dana Budisavljević
Skladatelji: After Buster, Arda, Franci Blašković & Gori Ussi Winetou
Obrada zvuka: Mladen Škalec
Snimatelj druge kamere: Goran Legović
Fotografkinja: Jasna Buić
Skript: Blanka Buić
Snimatelji zvuka: Dana Budisavljević, Branko Crnogorčić, Goran Legović