Pulska filmska tvornica

Nalazite se u čekaonici željezničkog kolodvora. Cigani žicaju pare, jeftine kurve koje ne bi ni štapom taknuo čekaju mušterije, i u jednom trenutku gasi se svijetlo i počinju projekcije. To je bio Galeta, kazao u uvodu sinoćnjeg programa Retrospektive Ivana Ladislava Galete održanog u Klubu Pulske filmske tvornice Mladen Lučić iz Muzeja suvremene umjetnosti Istre.

Lučić i nedavno preminuli Galeta poznavali su se dugi niz godina.

“Krenuli smo iz iste ishodišne točke – Studentskog centra u Zagrebu. Ja sam bio u galeriji, a Galeta i Hrvoje Turković u Multimedijalnom centru. Bila je to 1975./76. i videostvaralaštvo je bilo tek u povojima, ne samo u Hrvatskoj nego i vani. Galeta je shvatio da taj medij nema svoju publiku, da nije profiliran i da se o njemu mora početi voditi računa”, ispričao je Lučić.

Hrvoje Turković otišao je iz centra nakon otprilike godinu dana, dok je Galeta pokrenuo intenzivni i novi program za Zagreb i taj dio Evrope sastavljen ne samo od projekcija eksperimentalnih filmova i video radova, već i scenskog pokreta te alternativnog teatra. U njemu je pronašlo mjesto sve ono što je komuniciralo s kulturom, a nije imalo svoj medijski prostor. Dvorana je uvijek bila dupkom puna, čak i više od kina koji su u tom periodu bili izuzetno posjećeni.

“Multimedijalni centar je značio nešto u kulturnom životu Zagreba. Svi smo surađivali i nadovezivali se. Na taj se način iskristalizirala duhovna sfera koja je potaknula sva alternativna zbivanja onog vremena”, naglasio je Lučić prije no što se dotaknuo silazne putanje Multimedijalnog centra, a potom i Galetinog umjetničkog istraživanja u narednom periodu kada je bio slobodni umjetnik te naknadno profesor pri zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.

“Što se tiče filma, nije ga zanimala suština priče nego faktografija, naracija, struktura, forma kao dio eksperimenta i međuslika – ono što se ne vidi ili ne prepoznaje osim nakon dva, tri ili pet gledanja. Bio je fasciniran brojevima, logikom i sustavom razmišljanja egistencijalističkog poimanja. Isto tako, privlačila ga je kugla, krug, bicikla, vlakovi i priroda. Prije 20 godina otišao je iz grada na selo te je i u uzgajanju povrća pronašao logiku. Pitao se zbog čega čovjek biježi od prirode. Na toj je priči izgradio cijelu svoju umjetničku strategiju”, rekao je Lučić i pri tom objasnio da se Galetu pogrešno smatralo postkonceptualnim umjetnikom.

Galeta je bio sam za sebe i razmišljao je o stvarima o kojima drugi nisu, istaknuo je Lučić dodavši kako za njegov rad i djelatnost nije bilo zanimanja. Zbog toga je ta priča uvijek bila polu-underground.

Lučićev osvrt na život i rad ovog multimedijalnog umjetnika, pedagoga i eksperimentatora završio je kritičkim osvrtom na aferu potaknutu Galetinim prijevremenim i prisilnim umirovljenjem.

“U penziju je stjeran dva mjeseca prije no što je mogao steći zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Zbog toga je bila pokrenuta peticija, no ona nije urodila plodom. Ta ga je nepravda boljela i smatram da ga je ona na kraju koštala života”, zaključio je ogorčeno Lučić.

Uslijedila je projekcija Galetinih filmova i videoradova “TV Ping pong” (1975-1978), “Two Times In One Space” (1976-1984), “PiRaMidas 1972-1984” (1984), “Sfaira 1985-1895” (1971/1984), “Water Pulu 1869-1896” (1973/1987) i “Wal(l)zen” (1989), te diskusija potaknuta doživljajima viđenog. Gledatelje su posebno zaintrigirale njegova zanimljiva istraživanja percepcije, poigravanje sa strukturom i mističnost koja je imanentna gotovo svakom njegovom radu.

Posljednji četvrtak u siječnju (30. siječnja) Klub Pulske filmske tvornice posvećuje nedavno preminulom multimedijalnom umjetniku, pedagogu i filmskom redatelju Ivanu Ladislavu Galeti, čiju ćemo retrospektivu uz uvodnu riječ Mladena Lučića iz Muzeja suvremene umjetnosti Istre pogledati s početkom u 20 sati.

Ivan Ladislav Galeta je rođen u Vinkovcima 1947. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti (1967), diplomirao je likovnu umjetnost na Pedagoškoj akademiji (1969) te studij iz pedagogijskih znanosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1981). Od 1977. do 1990. vodio je Multimedijalni centar (MM) Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, stvorivši od njega prvog sustavnog i ujedno najjačega prikazivača domaćeg i inozemnog eksperimentalnog filma i video umjetnosti. Od 1980. je bio povremeni gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta, a svoj je rad predstavljao u obliku predavačkih performansa u galerijama i muzejima. Kao osnivač i urednik programa “artKINO” Filmoteke 16 (1991-1994) aktivno se zalagao za osiguranje prikazivačkog prostora za umjetnički filmski program. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu počinje raditi 1993. kao stručni suradnik za medije, dok je od 1997. pa sve do umirovljenja bio redovni profesor. Pri Akademiji je 2000. inicirao uvođenje studija novih medija te 2004. studija animiranog filma i novih medija.

U likovni svijet Galeta se uključio tijekom 60-tih godina u okviru takozvane “nove umjetničke prakse”. Filmove snima od 1968. istražujući filmski prostor i vrijeme projekcije, a videoradove od 1975. godine. Od 1973. izlaže objekte-instalacije, fotografije-instalacije, prezentacije proširenog filma, video i televizijska djela, tekstove, zvučne instalacije, ambijentalne intervencije, ekološke projekte i akcije. Galetin je rad na istraživanjima jezika medija fotografije, filma, televizije i videa, te u novije vrijeme i mogućnosti interneta, priznat u europskim i izvaneuropskim krugovima medijske umjetnosti. Filmovi su mu prikazivani na prestižnim filmskim i umjetničkim manifestacijama te festivalima eksperimentalnog filma. Za svoj je rad dobio više nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja, među kojima visoko odličje Chevalier de l’ordre des Arts et des Lettres Ministarstva kulture i komunikacije Republike Francuske (2004) te najvišu državnu nagradu Vladimir Nazor za životno djelo u području likovne umjetnosti. Djela su mu otkupljena u više svjetskih galerija i muzeja.

Galeta je najpoznatiji po eksperimentalnim filmovima, instalacijama, fotoinstalacijama i zvukovnim projektima, a glavna tema njegovih djela je začudna percepcija te na njoj temeljena transcendentna duhovnost. U Klubu Pulske filmske pogledat ćemo “TV Ping pong” (1975-1978),  “Dva vremena u jednom prostoru“ (1976-1984), “PiRaMidas 1972-1984” (1984), “Sfaira 1985-1895” (1971/1984), “Water Pulu 1869-1896” (1973/1987), “Wal(l)zen” (1989) i “Endart No 1” (2000).

PROGRAM PROJEKCIJE:

1. “TV Ping pong”, 1975-1978, 2’

Prvi Galetov videorad je smišljeni psihološki eksperiment, odnosno eksperimentalno istraživanje percepcije. U Ping-pongu autor se usredotočio na jednu od najtemeljnijih perceptivno-kognitivnih osobina prikazivačkog filma – na onu koja nam uvjetuje standardnu identifikaciju prizora u filmu, odnosno na televiziji, i našeg promatračkog odnosa prema tom prizoru. Na taj je način konstruirao novi paradoksalni prostor, nove paradoksalne odnose među likovima i objektima, i novu akciju, dovodeći u sukob ono što je inače uglavnom pomireno – naše intelektualno i perceptivno interpretiranje svijeta.

2. Dva vremena u jednom prostoru, 1976-1978, 12’

Jednostavnom manipulacijom filmske trake Galeta perceptivno mijenja prostorno-vremenski aspekt naracije, ostvarujući pritom začudno intenziviran smisao prikazane radnje kontinuiranim rastvaranjem vidljivosti sadašnjeg trenutka vidljivošću prošlog. Ostvarenim transparentnim preklapanjima likova u pokretu te produljenom čujnošću trajanja zvuka, realizam filma poprima elemente irealnog, potencirane novim, neočekivanim narativnim momentima nastalim vremenskim pomakom. Vijeme, kao ključni aspekt medija, je element forme koji Galeta konceptualizira, ali upravo ga dramatski sadržaj filma, kroz dvije paralelne radnje koje podjednako predstavljaju nešto svakodnevno i nešto izuzetno, ponavljajuće i neponovljivo, uvlači u usložnjavanje i produbljivanje strukture postojećeg djela, na tragu iskustva vlastitih propitivanja egzistencijalne kategorije vremena.

3. PiRaMidas 1972-1984, 1984, 12’

“PiRaMidas” je čisti strukturalni film, koji postavom tematizira postav filmske kamere, odnosno primjere obrnute slike. Film pokazuje relativnost perspektive kao osnove svakog umjetničkog rada. Odnosi gore-dolje, lijevo-desno, naprijed-natrag, ovdje-tamo… trajnim su dijelom autorskoga jezika Galetina mistična stvarateljskog koordinatnog sustava, u kojemu on provodi pokuse s naravi medija.

4. SFAIRA 1985-1895, 1971/1984, 10’

Film je posvećen “2001: Odiseji u svemiru” s time da ironijski surogat mističnog monolita postaje čuvena Kožarićeva kugla. U naknadnoj intervenciji na snimljenom filmu Galeta upotrebljava tehniku filmskoga palimpsesta kako bi očuvao, odnosno restaurirao, stari film, ali i stvorio novo djelo. Palimpsest — kao izvorno slikarska tehnika struganja starog umjetničkog materijala kako bi se na njega nanio novi sloj boja i likova, sadržaja i značenja — tako postaje jednim od najvažnijih obilježja Galetina autorskog postupka.

5. Water Pulu 1869-1896, 1973-1987, 9’

Od vaterpolo-utakmice između Koreje i Francuske Galeta je formalno ostvario vrlo složeno djelo s više slojeva iščitavanja, koje po mnogima ostaje vrhuncem autorove filmske mistike. Vaterpolska lopta postaje središtem univerzuma/filmske slike, dok se sve ostalo kreće oko nje. Ona se pojavljuje kao simbol sunca na što ukazuju promjena boje i vremenske oznake na početku i kraju filma. Mistika broja sedam, kao i montažni postupak točno izveden po principu zlatnog reza, otkrivaju se tek nakon nekoliko uzastopnih gledanja filma. Kako bi se dobio željeni efekt stalne prisutnosti lopte-kugle na sredini ekrana, snimljeni je materijal morao biti ponovno presnimljen na optičkoj kopirki. Tako se dobio i začudni učinak videozrnatosti, koji je najbolje vidljiv u završnom smrznutom kadru. Dojmljivost snimljena i prikazana materijala sadržana je i u činjenici da slikovni sadržaj neprestano proizlazi iz trostruke osvijetljenosti: materijal je kopija sama sebe, s pomakom u fazi od nekoliko sekundi.

6. Wal(l)zen, 1989, 6’

Ako Galetin film shvatimo kao traganje za gravitacijskim središtem ili točkom stapanja elemenata cjeline/univerzuma, tada detektiranje tog središta u “Wal(l)zenu” više duguje percipiranju njegove (auditivne i vremenske) strukture, nego smještanju jednog motiva u centar slike. Varijacijama naprijed i natrag u načinu sviranja, snimanja svirke i reprodukcije snimke autor dekonstruira izvedbu pijanista Freda Došeka Chopinova klavirskog Valcera (op. 64, br. 2) snimljenu za njegov film “Naprijed-natrag: klavir” iz 1977. Tako nastale podcjeline dalje se razlažu i preslažu, dodiruju i presijecaju u inverznim, matematički aranžiranim kombinacijama. Duhovna geometrija je prevedena u strukturalnu geometriju kojoj više ne treba gotova (simbolično zaokružena) forma – kugla (Sfaira), lopta (Water Pulu) ili udaljena točka u perspektivi (PiRaMidas), da bi iskazala Galetinu centripetalnu logiku svemira. Onu po kojoj se i rastavljeni/izokrenuti valcer uvijek vraća svojemu prepoznatljivu središtu – Chopinu.

7. Endart No 1, 2000, 31’

“Endart No 1” je prvi pokušaj oblikovanja osnovne ideje. Sastoji se od šest prizora snimljenih u vrtu, uglavnom bez gledanja kroz kameru. Svaki prizor naslovljen je jednim slovom iz rečenice Introibo ad altare Dei.

Klub Pulske filmske tvornice ugostit će ovoga tjedna filmskog pedagoga i redatelja Igora Bezinovića, koji će u četvrtak, 23. siječnja, s početkom u 20 sati govoriti o sličnostima i razlikama stvaranja filmova u profesionalnom i amaterskom kontekstu te će na nizu primjera uspoređivati rad na svojim filmovima prikazivanim na raznim festivalima („Blokada“, „Susret“, „Goli sati“…) s radom na kratkim amaterskim videima.

Uslijedit će besplatna trodnevna Radionica razvoja ideje i scenarija u sklopu zimskog ciklusa produkcije Pulske filmske tvornice, koja će omogućiti desetorici polaznika upoznavanje s važnosti odabira i oblikovanjem ideje, osnovnim principima za uspješno strukturiranje filmskog sinopsisa kao temeljnog sredstva za izražavanje i razvijanje filmske ideje te osnovnim načelima pisanja scenarija, njegovim težištima, problemima i kvalitetnoj razradi. Radionica će se održati u petak od 17 do 21 sat te u subotu i nedjelju od 10 do 14 sati i od 17 do 21 sat. Zainteresirani se mogu prijaviti putem maila pulskafilmskatvornica@gmail.com do četvrtka.

Igor Bezinović je rođen u Rijeci 1983. godine. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Filmom se bavi profesionalno i amaterski. Režirao je desetak kratkih filmova i dugometražni dokumentarac „Blokada“. Fragmente o svakodnevici i metafizici objavljuje na Tumblr blogu Lavandin.

Ljubav prema kratkom filmu spojila je 2010. dvojicu pulskih umjetnika – glazbenika Marka Jovanovića i histriona Sašu Bestulića, čiji ćemo zajednički rad predstaviti u Klubu Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 12. prosinca, s početkom u 20 sati.

Od 2010. pa do danas Jovanović i Bestulić snimili su deset igranih i dokumentarnih filmova, a u Klubu ćemo ih pogledati pet: „Tri minute za Rojc“, „Volim ja nogomet, ali…“, „Kako snimiti film“, „Furtum (Krađa)“ i „Opstipaciju“. Svima njima zajedničko je to što nakon svakog snimanja autori ne bi pričali po tri mjeseca, objasnio je Bestulić, koji će u sklopu večeri održati nastup sa svojim bendom Franko Pušac.

Po završetku programa razgovor o filmovima povest će novinar Boris Vincek.

Marko Jovanović je rođen u Puli 1978. Diplomirao je na Odjelu za glazbu, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, smjer profesor Glazbene kulture, a bavi se kompozicijom, orkestracijom i radom u vlastitom studiju. Režirao je, producirao i montirao jedan profesionalni i deset amaterskih filmova za koje je ujedno komponirao glazbu.

Saša Bestulić se svim silama želi baviti filmom i to će kad tad postići. Potom će biti najbolji glumac u Hrvatskoj. Bestulić je rođen u Puli 1970., a za više informacija o njegovo životu pogledajte film „Saša“ Puljanke Vanje Zaimović.

PROGRAM PROJEKCIJE:

Tri minute za Rojc, dokumentarni, 2′ 59”, 2010

Homage voljenom Rojcu.

Volim ja nogomet, ali…, igrani, 15′, 2011

Naša svakodnevnica je puna fanatizma, ali uvjek postoji i ono drugo. Film dočarava društvo kroz obrnutu prizmu.

Kako snimiti film, igrani, 17′ 53”, 2012

Gotovo svi se susrećemo s financijskim problemima zbog kojih se naša svakodnevnica svodi na preživljavanje. U tom vrtlogu pitamo se: Kako snimiti film?

Glumi: Sead Gavranović – Gale

Furtum (Krađa), igrani, 16′ 07”, 2010

Jedan intervju možda neće promjeniti svijet, ali nas sigurno hoće.

Opstipacija, igrani, 25′ 42”, 2010

Ponekad nečiji problemi koji kod nas izazivaju podsmjeh drugima predstavljaju pitanje života ili smrti. Dopuštajući sebi da budemo predmetom podsmjeha snimili smo ovaj film.

Montaža, režija i glazba: Marko Jovanović

Snimatelj: Saša Bestulić