Pulska filmska tvornica

Brzi put Sunčice Ane Veldić od kinoklubske autorice do akademske redateljice kao i njeni kontraverzni te nagrađivani filmovi povod su za njezino predstavljanje u Klubu Pulske filmske tvornice u sklopu programa Autori u gostima. Ovog četvrtka, 03. svibnja, s početkom u 21 sati pogledati ćemo 6 kratkih filmova nastalih od 2015. do 2017. koje će predstaviti sama autorica, a razgovor će moderirati Marko Zdravković-Kunac.

Sunčica Ana Veldić je magistra veterinarske kirurgije iz Zagreba koja se počela baviti filmom unazad nekoliko godina u produkciji Kinokluba Zagreb, a sada studira režiju dokumentarnog filma na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za svoj prvi film Hux Flux koji režira s Martinom Semenčićem dobila je posebnu nagradu na Luksuz film festivalu u Krškom, Sloveniji te pozitivan osvrt zapaženog kritičara Neil Younga u renomiranom časopisu “Sight and Sound”. Godine 2015.  na 47. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva osvojila je prvu nagradu za film Hrvatska djevica i drugu nagradu za film The Tenant. Za kratkometražni film Festivalski turizam u produkciji Kinokluba Zagreb osvojila je nagradu za najbolju montažu na 25. izdanju Dana hrvatskog filma. Njezini najnoviji filmovi su White Trash  i Precijenjena dramaturgija.

Raspored programa:

Hrvatska djevica, Kinoklub Zagreb, 2015. Trajanje: 12’45”

Kratka dokumentarna studija o seksualnim iskustvima ljudi fatalističkih uvjerenja o ljubavi. Vođeni strastima, neki od njih prelaze granice dobrog ukusa, poštovanja tijela, ali i zakona.

The Tenant, Kinoklub Zagreb, 2015. Trajanje: 2’59”

Stanari zgrada stare gradske jezgre s prozora prate događaje u svojim dvorištima. A mačke, sveprisutni stanari dvorišta, podruma i dvorišnih zahoda, indikatori su besmisla ljudskih pokušaja sticanja uvida u tuđe živote.

Festivalski turizam, Kinoklub Zagreb 2016. Trajanje 14’51”

Metafilm o festivalskom turizmu prikazuje ulazak autorice u svijet filma, i to iz potpuno udaljene branše veterinarske medicine. Nakon poziva za gostovanjem filma Hux Flux na festivalu u Londonu autorica nastoji izvući najbolje od ponuđenog…

The Surgeon, Dinaridi film 2017. Trajanje: 1’35”

Okosnica ovog kratkog eksperimentalnog filma je refleksivna ljubavna pjesma koja postaje manifest o nemogućnosti emotivnih veza u prostom i krhkom svijetu tjelesnosti.

White Trash, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu, 2017. Trajanje: 11’35”

Na zagrebačkom smetlištu Jakuševac galebovi se zimi masovno hrane ljudskim otpadom. Bjelina zamaha njihovih krila u potpunoj je suprotnosti sa smećem ispod njih, no magla ih stapa u snoviti prizor koji razbijaju radni strojevi, razgrćući smeće.

Precjenjena dramaturgija,  Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu i Kinoklub Zagreb, 2017. Trajanje: 20’40”

Sunčica Ana Veldić duhovito razlaže vlastitu kreativnu nemoć prokazujući pritom apsurd modela nametnutih takozvanim umjetničkim obrazovanjem na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu

Trajanje programa: 64 minute

Program je nastao u suradnji s Kinoklubom Zagreb, a ulaz je besplatan.

Klub Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar i Grad Pula.

Njemački crno-bijeli nijemi horor iz 1920. godine, „Kabinet doktora Caligarija“ (Das Cabinet des Dr. Caligari) Roberta Wienea, bit će prikazan u sklopu Klubodroma Pulske filmske tvornice ovoga četvrtka, 07. prosinca, u 20 sati. Večer će voditi Ivana-Nataša Turković, a ulaz u Klub PFT-a je slobodan.

Film o bolesnom hipnotizeru (Werner Krauss) koji iskorištava mjesečara (Conrad Veidt) za ubojstva je prvoklasni proizvod njemačkog ekspresionizma i prvi pravi horor u kinematografiji. Priča započinje prisjećanjem mladog Francisa na niz misterioznih ubojstva koja su potresla gradić Holstenwall, dok radnju pokreće dolazak doktora Caligarija i njegove sajmišne atrakcije – mjesečara Cesara. On ima moć predviđanja budućnosti koja u tom trenutku nije nimalo bezazlena…

Ovo remek-djelo karakteriziraju fantastična i surealna atmosfera, mračni i iskrivljeni vizualni stil sa oštrim oblicima, krivim i zavijenim linijama, strukturama i krajolicima koji se naginju i uvijaju pod neobičnim kutovima, te sjenama i linijama svjetlosti naslikanim direktno na setu. Scenarij je nadahnut različitim životnim iskustvima scenarističkog dua – Hansa Janowitza i Carla Mayera – koji su bili pacifisti i izgubili povjerenje u vlast nakon vojevanja u Prvom svjetskom ratu. Oni su obradili temu brutalnog i neracionalnog autoriteta, pa Dr. Caligari predstavlja njemačku vojnu vlast, dok Cesare simbolizira čovjeka iz naroda kojega se, kao i vojnika, priprema za ubijanje. Tu je još i tema poljuljanog kontrasta između bolesti i zdravlja, subjektivne percepcije realnosti, kao i dualnosti ljudske prirode. Priča je ispričana na apstraktan način, poput bajke, i pridaje malo pažnje psihološkoj motivaciji likova, koja je snažnije naglašena u vizualnom stilu filma.

„Kabinet Dr. Caligarija“ se smatra klasikom i imao je značajan utjecaj na američke filmove, osobito horore i filmove noir, a ujedno je uveo tehnike poput iznenadnog obrata i nepouzdanog naratora.

ROBERT WIENE: KABINET DOKTORA CALIGARIJA, fantastični horor, 1920., 74′, Weimarska Republika

Producenti: Rudolf Meinert, Erich Pommer

Scenaristi: Hans Janowitz, Carl Mayer

U glavnim ulogama: Werner Krauss, Conrad Veidt, Friedrich Feher, Lil Dagover, Hans Twardowski

Kamera: Willy Hameister

Klubodrom Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada „Kultura nova“ i Grad Pula.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

„Kako drugačije ocijeniti rezultate škole filma negoli pozitivno?“, zaključio je pitanjem Elvis Lenić, filmski autor i kritičar koji je u sklopu Kritičkog rešeta analizirao i komentirao radove polaznika 13. Škole filma „Pulska filmska tvornica 2017.“, mnogobrojnoj publici predstavljene u petak uvečer na Klubodromu PFT-a program nazvanim „Osam samuraja“.

– Ovo je poželjna i afirmativna radionica na kojoj nije nastao niti jedan loši film. Još jednom bih se osvrnuo na „Bazen me ne interesuje“ Olivere Jović, koji iako mi nije sjeo u potpunosti ima dosta filmskih momenata koji prelaze amaterizam i radioničarske uvjete, rekao je Lenić na kraju predstavljanja kojemu su prisustvovali i autori te pri tom približili gledateljima proces nastanka svog filma – od prvotne namjere do završnog, ponekad nepredviđenog rezultata.

Večer je počela snimanjem spaljivanja čokoladne pumpe ispred Kluba PFT-a, gdje je program održan, a snimka je potom našla mjesto u filmu „Greedy People and the Law Underneath“ Senada Sijarića i Monike Rš. U njemu je obrađena medijski nepopraćena tema frackinga u Slavoniji, koji uništavanjem vodenih resursa prijeti čovjeku i okolišu. Nakon dogorijevanja pumpe slika nestaje, a crnilo filmskog platna ostaje sve do zadnjeg takta pjesme „Ring of Fire“ Johnnyja Casha. Rš je kazala da je film pokušaj sublimacije jednog rada pretvorenog u drugi. Naime, par je tijekom škole radio na lutkarskom filmu koji je ostao u fazi post-produkcije, pa nije prikazan javnosti.

Jovićin rad je jedan od preostalih osam kratkometražnih eksperimentalnih i dokumentarnih filmova – ili dokumentarnih eksperimenata, kako ih je definirao Zorko Sirotić, filmski autor i jedan od voditelja škole – realiziranih tijekom 12 dana. Film je u cjelini nepovezan – naizgled se bavi problematikom još uvijek nepostojećeg pulskog bazena (o čemu govore zimski kupači), no kasnije se kontekst priče pomiče, komentirao je Lenić i dodao da je vizualni dio fino riješen, a ugođaj zavodljiv. Do pomaka je došlo zbog toga što je autorici bilo žao „ostaviti“ protagonista na kojega je stavljen naglasak u većem dijelu filma, objasnila je ona. Sirotić se nadovezao rekavši kako film sam za sebe govori da je skok, odnosno pretvorba u pseudo-portret zimskog kupača, namjeran.

Do promjene je došlo i u filmu „Kani Bastardi“ Lucije Bojić. Njime je autorica željela prikazati razlike između ekstremnih lokalnih supkultura, ali on se putem pretvorio u portret svojih prijatelja, članova benda po kojemu je film naslovljen. Lenić smatra da se radi o simpatičnom djelu zbog prisutne parodije, kakofonije i drugih rješenja, pa ipak nedostaje mu obavijesnih elemenata o grupi.

Dokumentarac „Ljubav u retrovizoru“ Sande Letonje-Marjanović, u kojemu se autorica bavi temom ljubavi kroz prikaz prošlih (i sadašnjeg) partnera, trebao je biti igrani film o jednom uvidu, ili životnom pitanju, no okolnosti su zahtijevale njegovu žanrovsku preobrazbu. Tako je on postao „autobiografska dokumentaristička minijatura sa specijalnim efektima neobičnim za niskobudžetnu produkciju“, koje je Lenić pohvalio.

Vrckasta i simpatična nona nalazi se u centru „Donne Nonne“ Aurore Dobrić, filma u kojemu autorica šminka svoju nonu kako bi ona vidjela kako će izgledati kad umre. Iako ta poanta nije iskazana u radu, lijepo je prikazan karakter none, a Leniću se dopalo i detaljiziranje. Umjesto Stephanie Stelko koja nije bila prisutna, njezin je film „Druker“ predstavio Sirotić. On je sniman u jednoj labinskoj tvornici, ili točnije rečeno stanu, gdje se zapošljavaju osobe s posebnim potrebama. Namjera je bila napraviti reportažu, odnosno opservacijski dokument, no i ovdje su okolnosti na terenu uzrokovale zaokret. Tako se u centru ovog „bizarnog i zanimljivog filma o ničemu“, kako ga je Lenić opisao, našao isto toliko bizaran lik, a činjenica da se o Stelčinom radu poduže raspravljalo ukazuje na to da on dira određene „žice“.

Bez teksta ostao je gost Kritičkog rešeta nakon filma „Fiat voluntas tua“ Tee Kalčić, rodovskog hibrida teške atmosfere u kojemu bi zvuk trebao biti diskretniji. Autoričina ideja je također podlegla metamorfozi tijekom procesa te je naposljetku napravila film o smrti dragih osoba putem majčine priče te raspremanja stvari pokojnika. Istraživanje forme i materijala dovelo je Anđela Semolića do filma „Carne“ – kraćeg gega na apsurd doživljavanja stvari kao živih ili neživih, te njihova miješanja. U njemu vidimo mladi par, a nakon što zaspi mladić se pretvara u cigle koje djevojka s tugom pokapa. Nedovršeni rad Marka Zdravkovića-Kunca odaje počast filmskim uzorima, kao što je „Nebo nad Berlinom“ Wima Wendersa, tako što se bavi pričom troje „protagonista“ koji izlažu viđenja na različite, improvizirane teme. Autor se još uvijek nije odlučio hoće li ovo biti film ili talk show, dok je namjera bila napraviti spontani razgovor s gradacijom na tri lokacije – u studiju, eksterijeru i ispred zelenog platna.

Lenić je istaknuo kako bi rasprava trebala potaknuti autore na doradu filmova u suradnji s mentorima, no Sirotić je napomenuo da su filmovi statement radionice te ih se kao takve ne običava prepravljati izuzev zvuka i drugih sitnica. Tijekom večeri pokrenute su i druge rasprave – o strukturi filma, eksperimentalnom filmu, itd. – u koje su se sa zanimanjem uključili i gledatelji.

Uz Sirotića školu su još vodili redatelj i scenarist Tome Zidića, snimatelj Martin Šatović te producent i montažer Marko Zdravković-Kunac, koji je moderirao predstavljanjem. Oni su „samuraje“ vodili duž procesa nastanka filma, odnosno od razvoja ideje, pa preko pisanja scenarija do snimanja i montaže. Škola je namijenjena kreativnim osobama bez ili s malo iskustva u izradi filma, a koje žele savladati proces njegove realizacije i napraviti vlastiti rad. Ona se nastavlja na dosadašnju Ljetnu radionicu izrade filma, koja je nakon 10-godišnjeg rada promijenila koncept u cilju postizanja kvalitetnog obrazovanja i produkcije lokalnih umjetničkih snaga.

Pulska filmska tvornica organizirala je 13. Školu u suradnji sa Kinoklubom Zagreb i Hrvatskim filmskim savezom, te uz financijsku pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra i Zaklade „Kultura nova“. Klubodrom PFT-a financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada „Kultura nova“ i Grad Pula.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

Foto: Olivera Jović

Devet kratkometražnih eksperimentalnih i dokumentarnih filmova bit će prikazano ovoga petka, 17. studenog, u Klubu Pulske filmske tvornice u sklopu programa pod nazivom „Osam samuraja“, odnosno predstavljanja 13. Škole filma „Pulska filmska tvornica 2017.“ te Kritičkog rešeta sa filmskim autorom i kritičarom Elvisom Lenićem, koji će analizirati i komentirati radove polaznika. Večer kojom će moderirati voditelj projekta Marko Zdravković-Kunac počet će u 20 sati, a ulaz je slobodan.

13. Škola filma počela je s održavanjem 06. studenog te će nakon deset dana rada s 13 polaznika završiti ovoga četvrtka. Pod mentorstvom filmskog autora Zorka Sirotića, redatelja i scenarista Tome Zidića, snimatelja Martina Šatovića te producenta i montažera Marka Zdravkovića-Kunca, koji su „samuraje“ vodili duž procesa nastanka filma (od razvoja ideje, pa preko pisanja scenarija do snimanja i montaže), realizirano je osam filmova. To su „Nona Anna“ Aurore Dobrić (Sumashoto San), „Nije bitno“ Tee Kalčić (Kajifujimoto San), „Druker“ Stephanie Stelko (Tutskuomayi San), „Kani bastardi“ Lucije Bojić (Tasabekeshi San), „Carne“ Anđela Semolića (Kenjigurufaso San), „Greedy People and the Law Underneath“ Senada Sijarića (Saturato San) & Monike Rš (Gunjifasu San), „Ljubav u retrovizoru“ Sande Letonje-Marjanović (Numanotosiri San) i „Bazen“ Olivere Jović (Gujikamago San).

Škola je namijenjena kreativnim osobama bez ili s malo iskustva u izradi filma, a koje žele savladati proces njegove realizacije i napraviti vlastiti rad. Ona se nastavlja na dosadašnju Ljetnu radionicu izrade filma, koja je nakon 10-godišnjeg rada promijenila koncept u cilju postizanja kvalitetnog obrazovanja i produkcije lokalnih umjetničkih snaga. Pulska filmska tvornica organizirala je 13. Školu u suradnji sa Kinoklubom Zagreb i Hrvatskim filmskim savezom, te uz financijsku pomoć Hrvatskog audiovizualnog centra i Zaklade „Kultura nova“.

Klubodrom PFT-a financijski podržavaju Hrvatski audiovizualni centar, Zaklada „Kultura nova“ i Grad Pula.

PROGRAM PROJEKCIJE:

Samuraj Prvi – Aurora Dobrić (Sumashoto San) / NONA ANNA

Ružičasto. Crveno. San snova u mislima jedne neobične, otkačene bake koja se voli šminkati.

Samuraj Drugi – Tea Kalčić (Kajifujimoto San) / NIJE BITNO

Uspomene na bližnje koji su nas napustili trajan su podsjetnik prolaznosti. Majka i kćer otvaraju nam vrata svog svijeta i duša.

Samuraj Treći – Stephanie Stelko (Tutskuomayi San) / DRUKER

Mašina. Škare. Petar Pan i Zvončica. Zašivene posteljine i jastučnice u filmskom prosedeu koji podsjeća na „Fargo“ i „Let iznad kukavičjeg gnijezda“.

Samuraj Četvrti – Lucia Bojić (Tasabekeshi San) / KANI BASTARDI

Dokumentarna zajebancija u formi glazbenog spota, koja opisuje životne peripetije sastava sugestivnog imena “Kani Bastardi”.

Samuraj Peti – Anđelo Semolić (Kenjigurufaso San) / CARNE

Ljubavna cigla kao objekt požude. Smrt. Ritual. Uznesena cigla. Čovjek u simbiozi.

Samuraj Šesti – Senad Sijarić (Saturato San) & Monika Rš (Gunjifasu San) / GREEDY PEOPLE AND THE LAW UNDERNEATH

Pi. Pipipi. Tututu. Rututu. Bam! Puf! Magična cirkusko-lutkarska predstava preslika je stvarnosti na bizaran, morbidan i ukusno dekadentan način.

Samuraj Sedmi – Sanda Letonja-Marjanović (Numanotosiri San) / LJUBAV U RETROVIZORU

Ogled. Dvogled. Pogled. Sintaksa. Simbioza. Ostavljeni zagrljaji, pomirenje ljubavnih spirita u potrazi za vjetrokazom mira i samospoznaje.

Samuraj Osmi – Olivera Jović (Gujikamago San) / BAZEN

Kupajuća skalinada u Novembru mjesecu.

Ivana-Nataša Turković, odnosi s javnošću Pulske filmske tvornice