Pulska filmska tvornica

Pet raznovrsnih Klubodromskih večeri s tri igrana filma, „Opasne veze“ Stephena Frearsa, „Plačljiva igra“ Neila Jordana i „Scarface“ Howarda Hawksa i Richarda Rossona, dokumentarcem „Kad Miki kaže da se boji“ Ines Pletikos te predstavljanjem festivala 25 FPS bit će održano u Klubu Pulske filmske tvornice tijekom ožujka, s time da će se početak besplatnih programa pomaknuti na ljetno radno vrijeme, odnosno u 20 sati.

Već tradicionalno, program će otvoriti Književno-filmske Bijele večeri s Borisom Vincekom u sklopu kojih će ovoga četvrtka, 03. ožujka, biti riječi o knjizi i filmu „Opasne veze“ (Dangerous Liasons). Ova povijesna drama s izvanrednom glumačkom ekipom – Glenn Close, Johnom Malcovichem i Michelle Pfeiffer u glavnim ulogama, Swoosie Kurtz, Mildred Natwick i Peterom Capaldijem u sporednim, kao i tada relativno nepoznatim Keanuom Reevesom i Umom Thurman – donosi priču o bogatim francuskim aristokratima u vrijeme rokokoa, koji razbijaju dosadu visoko rizičnim igrama strasti i izdaje. Film u režiji Stephena Frearsa nastao je po istoimenoj drami Christophera Hamptona, koja je pak kazališna adaptacija istoimenog francuskog romana Pierrea Choderlosa de Laclosa iz 18. stoljeća. Od sedam nominacija za Oskara, film je osvojio tri – za najbolji adaptirani scenarij, kostime i umjetničkog direktora.

U sklopu ciklusa filmova po odabiru voditeljice Klubodroma Ivane-Nataše Turković 10. ožujka bit će prikazan irski psihološki triler/drama „Plačljiva igra“ (The Crying Game) Neila Jordana iz 1992. koji istražuje pitanja rase, spola, nacionalnosti i seksualnosti, dok se u pozadini oslikavaju događanja irskih „Nevolja“. Kada članovi IRA-e otmu britanskog vojnika, on se uspijeva sprijateljiti s jednim „čuvarom“ kojega uvlači u svoj svijet. Zbog teških političkih tema film nije postigao uspjeh u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali je zato u Americi postao sleeper hit, a hvalospjeve je dobio i od kritičara i od publike. Bio je nominiran za šest Oskara, uključujući i one za najbolji film, montažu, glavnog glumca, sporednog glumca i redatelja. Na kraju, scenarist i redatelj Neil Jordan osvojio ga je u kategoriji najboljeg originalnog scenarija.

Uslijedit će gostovanje Internacionalnog festivala eksperimentalnog filma i videa 25 FPS, čiji će organizatori 17. ožujka predstaviti ovu značajnu manifestaciju koja se već jedanaest godina održava u Zagrebu. Festival je posvećen prikazivanju nezavisnih i nekomercijalnih filmova koji na inovativan način istražuju mogućnosti filmskog jezika, pripovijedanja i samoga medija, te nastaju na granicama filmskih rodova i žanrova, a ujedno šire razumijevanje filma kao umjetnosti. Njime se promoviraju izražajni autorski koncepti, tematski, idejni i estetski iskoraci, kao i radovi koji nastavljaju tradiciju avangardnog i eksperimentalnog filma.

Po odabiru člana Maxa Mancinija 24. ožujka bit će prikazan američki Pre-Code gangsterski film „Scarface“ Howarda Hawksa i Richarda Rossona iz 1932., a večer će biti tematski posvećena ’30-im godinama i tadašnjem stilu odijevanja i glazbe. Priča o ambicioznom i gotovo bolesno nasilnom gangsteru i njegovom pokušaju uspona na sam vrh čikaške mafije temelji se na istoimenom romanu Armitagea Traila iz 1929. u kojemu su okvirno obrađeni uspon i pad Al Caponea. Reference na život legendarnog mafijaša su brojne, počevši od ožiljka na licu, pa ne čudi što je poslao u „izvidnicu“ svoje momke koje je trebalo uvjeriti da se radi o fikciji. Film je imao i problema s cenzorima, kao i s nesrećama na setovima, no iz svih tih nepovoljnih okolnosti „isplivao“ je kao remek djelo gangsterskog žanra.

Na zahtjev članova, posljednju ožujsku večer (31. ožujka) ugostit ćemo redateljicu Ines Pletikos i njezin dokumentarac „Kad Miki kaže da se boji – tko su junaci Johnnyjevih pjesama“. Mirna, Čera, Kipo, Suzy F., Maja Prišt, Gracija, Miki i Jablan samo su neki od samozatajnih protagonista pjesama Branimira Johnnyja Štulića koje upoznajemo kroz razgovore. Oni će nam približiti urbani svijet Štulićevih stihova i pojasniti socijalno-političke okolnosti u inat kojima su ti stihovi stvarani, kao i intimne životne okolnosti njihovog autora.

Program Kluba Pulske filmske tvornice možete pratiti na internetskoj stranici udruge www.pulskafilmskatvornica.hr, a financijski ga podržava Zaklada Kultura nova.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a

U Klubu Pulske filmske tvornice ugostili smo sinoć Medinu Rešić, mladu istarsku fotografkinju koja završava studij na Kraljevskoj akademiji za umjetnost u Den Haagu, a osim fotografijom bavi se i izradom kratkih filmova i videa. Tijekom večeri pogledali smo više njezinih radova, među kojima je bilo i premijerno prikazivanje plesnog videa „Shadows“ iz 2014.

Koreografiju „Shadowsa“ potpisuje Klara Pergolis, a izvode ju u praznoj sobi članice Plesnog Studia Cool Step. Zanimljivi su ovdje trenuci ulazaka i izlazaka plesačica iz sobe, kao i suprotstavljanje kadrova snimljenih u svijetlu i tami. Iako je snimljen 2014., video je tek sada premijerno prikazan jer autorica nije bila početno zadovoljna njime. Međutim, prošlog ljeta ona se ponovo pozabavila s materijalom, a aplauz publike pokazao je da je rezultat vrlo uspješan.

„Shadows“, kao i većina ostalih radova, napravljen je bez prethodne pripreme. Draže joj je, kako kaže, snimati improvizirano i slijediti trenutnu inspiraciju, pa vidjeti potom gdje će ju taj proces dovesti. „Galiotovu pesan“, eksperimentalni film s 1. Production In-a Pulske filmske tvornice održanog u Motovunu u sklopu festivala Dani Veloga Jože, napravila je tako što je snimala motive koje joj je pjesma pobudila. Kratki dokumentarni film „Arboretum Rises“, u kojemu je koristila i zahtjevnu stop motion tehniku, prati dvonožne i četveronožne članove Arboretum Kolektiva prilikom organizacije prvog izdanja ovog Eco, Art & Music Festivala u tvrđavi Turtian u Šikićima, na čijim je zidinama on bio projiciran tijekom manifestacije. Veliki interes potaknuo je i video koji prikazuje rad na akademiji i nastanak grupne izložbe studenata. On je dao priliku umjetnici da govori o načinu funkcioniranja te prestižne obrazovne institucije, a prisutnima da postavljaju niz pitanja.

Jedini rad čijoj se pripremi posvetila je plesni video „Cirrus“, čiju je koreografiju osmislila Nika Janković. Sniman na pješčanoj medulinskoj plaži, on pretače u pokret doživljaj mora i njegove igre. Glazba je naknadno dodana i najslabiji je element inače vizualno dojmljivog djela, u kojemu autorica hvata najrazličitije kutove snimanja. U suradnji s Janković, Rešić je napravila i svoj prvi plesni video „E qui dall’altra parte“ te „Nuances“. U oba je ona „dirigirala“ plesačici koja se u prvom nalazi u zatvorenom, a u drugom u otvorenom prostoru, odnosno u šumi i na plaži. „Nuances“ se posebno dopao publici posebice zbog snage krupnih kadrova ruku plesačice i upečatljive atmosfere. Inače, Rešić se i sama bavila plesom 15 godina, pa otud proizlazi njezin interes za ovom vrstom video uradaka.

S obzirom da se gledatelji nisu mogli zasititi njezine estetike, prikazan je bio i video o radu njezinog oca, skulptora Alije, te serija fotografija s Fresh Island Festivala na Zrču.

Ivana-Nataša Turković, voditeljica Klubodroma PFT-a